U potrazi za toplinom

U potrazi za toplinom

Najsvjetlija je točka Bilješki Judi Dench, koja suptilnim crnim humorom, svjetonazorskim sarkazmom i životnom gorčinom snažno obilježava cijeli film

Barbara Covett (Judi Dench) šezdesetogodišnja je profesorica povijesti u britanskoj državnoj školi, u kojoj se već desetljećima suočava s neobrazovanim i divljim učenicima iz siromašnijih obitelji. Stvari se mijenjaju s dolaskom mlađe učiteljice likovnoga Shebe Hart (Cate Blanchett), koja unosi nemir kako u Barbare, tako i u učenika. Atraktivnom pojavom počinje privlačiti Stevena Connollyja (Andrew Simpson), jednog od učenika, a iskrenošću i otvorenošću sve je zanimljivija Barbari, koja dane provodi osamljeno, očajnički tražeći prijateljicu s kojom bi mogla provoditi slobodno vrijeme. Priča se zapetlja kad se Sheba, nezadovoljna učmalim bračnim životom s mnogo starijim suprugom i dvoje neotesane djece, upušta u blasfemičnu ljubavnu vezu s maloljetnim učenikom, pronalazeći u njemu kompenzaciju za loš ljubavni život i obiteljsku rutinu. Barbara ne može podnijeti gubitak prijateljstva i inicira razotkrivanje strogo čuvana skandala…

Nastao prema scenariju britanskoga dramatičara Patricka Marbera (najpoznatijem po kazališnom komadu a potom i filmu Closer) i u režiji Richarda Eyrea, film donosi ne osobito inovativnu priču o ljubavnoj vezi četrdesetogodišnje učiteljice s maloljetnim učenikom, koja se ni po čemu ne bi izdvajala od ostalih ostvarenja te tematike da nije zanimljiva dodatka. Naime, kako se priča postupno odmotava, postaje jasno da težište nije na nedopuštenom i opscenom (ali i zakonski kažnjivom) spolnom odnosu državne službenice i maloljetnika, nego na posesivnom prijateljstvu, koje se pretvara u noćnu moru. Barbara (vrlo dobra i uvjerljiva Judi Dench) opsjednuta je svojom kolegicom s posla u toj mjeri da će se suzdržavati pronijeti glas o ljubavnoj vezi u javnost ne bi li time sačuvala prijateljstvo. Kad ono postupno slabi, s Barbarine strane pretvara se u patološki bijes, koji uzrokuje osvetu.

Lik Barbare kao neudane cinične dame koja godine provodi u samoći očajnički se hvatajući za bilo kakav dublji međuljudski kontakt ne bi li time u život unijela malo topline, na prvi je pogled nalik Kathy Bates iz sjajnoga filma Misery, no ni scenarist Marber ni Zoe Heller, autorica istoimenoga romana prema kojem je film snimljen, ne razvijaju lik do patološke faze, ostavljajući ga tek na razini psihološke kompleksnosti. Barbara je subjektivni pripovjedač u prvom licu pa je stoga narativna optika još zanimljivija: događaji se iznose retroaktivno i pripovijedaju iz vizure žene koja u dvadesetak godina mlađoj prijateljici pronalazi kćer koju nikad nije imala i koja je potpuno različita od nje. Dok je prva konzervativna, neudana, psihološki nadmoćna, cinična, distancirana i hladna učiteljica, druga je prpošna i razbludna naivka s dosadnim malograđanskim brakom koja se stjecajem okolnosti zaplete u društveno nedopuštenu ljubavnu aferu. Razlikuju se i po mentalitetu i po staležu: Barbara život provodi u hladnoj i konzervativnoj atmosferi niže srednje klase mukotrpno zarađujući za život, dok je Sheba iz srednjeg sloja, s pristojnom kućom i imanjem u inozemstvu. Radnja se odmotava bez velikih scenarističkih rezova, ali i uz mnogo traljavosti, ne osobito inventivne glume i nekih sižejno nezgrapnih rješenja. Iako je film nominiran za Oscara u čak četiri kategorije te uglavnom pozitivno ocijenjen od inozemne kritike i publike zbog zanimljive priče i dramatskih zapleta, cjelokupni dojam o Bilješkama nije osobito pozitivan. Najsvjetlija je točka Judi Dench, koja suptilnim crnim humorom, svjetonazorskim sarkazmom i životnom gorčinom snažno obilježava cijeli film, dok je Cate Blanchett ovdje prilično neuvjerljiva i donosi psihološki mnogo slabije odrađen lik. Neočekivana promjena pripovjedačke optike – od seksualnog skandala nezrele malograđanke do posesivna ponašanja osamljene učiteljice s natruhama homoerotskih odnosno lezbijskih sklonosti – ima potencijalno subverzivnu notu i koherentno je režiran film, ali u konačnici Bilješke o jednom skandalu nije ostvarenje koje ćemo dugo pamtiti nakon izlaska iz kina.

Tonči Valentić