Trubadur hrvatske šansone

Trubadur hrvatske šansone

Sve do kraja – skroman i povučen kakav je već bio, Percl je bio ozbiljan i usredotočen promatrač i komentator vremena u kojem je živio, svjedok običnosti svakodnevnoga života i malih ljudskih sudbina

Pisac tekstova, šansonjer i skladatelj, pjevač i instrumentalist na usnoj harmonici i gitari, Ivan Ivica Percl bio je jedan od posljednjih trubadura hrvatske šansone. Vjerno njegujući pjesničku riječ već niz desetljeća, ostat će zapamćen po skladbama na stihove Zvonimira Goloba, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića, Dobriše Cesarića, Antuna Šoljana, Željka Sabola. Uglazbio je više od tristo pjesama na stihove devedesetorice hrvatskih pjesnika i tekstopisaca. Otišao je dan nakon što mu je Cantus objavio novu kompaktnu ploču U Zagrebu, sa Zagrebom, za Zagreb, javnu snimku solističkoga koncerta u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu održana 13. studenoga 2001. u povodu 35. godišnjice skladateljsko-šansonjerskog rada i četrdeset godina bavljenja glazbom.

Nakon brojnih Jugotonovih singlica koje su izašle u vrijeme njegovih najvećih uspjeha u mladim danima, u svojoj zreloj karijeri izdao je samo tri autorske kompaktne ploče: prvu u povodu tridesetogodišnjice Starog Pjera kod izdavača Croatia Records, potkraj 1998: Ivan Ivica Percl – 30 godina Starog Pjera. Alineja d.o.o. i UBIUDR Podravka u Koprivnici izdaju mu 2004. CD s ratnim, domoljubnim i protestnim šansonama Da se ne zaboravi – 13 godina poslije, i sada je izašao ovaj treći CD posvećen Zagrebu.

Medijsku popularnost stekao je kao rock-pjevač i gitarist sredinom šezdesetih godina, kada dobiva titulu prvoga protestnog pjevača u nas. Potkraj šezdesetih i u sedamdesetim godinama sve se više posvećuje skladanju i pisanju šansona, a do danas je ostao najdosljednijim tumačem i interpretom brojnih hrvatskih pjesnika. Susret s pjesnikom Zvonimirom Golobom 1966. bio je presudan za njegovu karijeru. Pjevat će slavne Golobove Huligane, koje je uglazbio Nikica Kalogjera, a bili su prvi put izvedeni na Zagrebačkom festivalu šansona 1967. Najveći uspjeh doživio je 1968. kada je na Večeri šansona – Zagreb `68 u kinodvorani Studentskog centra nastupio sa šansonom u vlastitoj obradi Stari Pjer autora Đorđa Novkovića u aranžmanu Nikice Kalogjere. Mala ploča Stari Pjer i njezina kasnija izdanja bit će razgrabljena i prodana u za naše prilike nevjerojatnoj nakladi od trideset tisuća primjeraka.

Skladao je melodiozne i nostalgične pjesme koje odišu duhovnošću i meditativnošću. U nedavnim ratnim godinama skladao je niz antiratnih i protestnih šansona na tekstove brojnih pjesnika i prijatelja.

Sve do kraja – skroman i povučen kakav je već bio, Percl je bio ozbiljan i usredotočen promatrač i komentator vremena u kojem je živio, svjedok običnosti svakodnevnoga života i malih ljudskih sudbina. S njim smo izgubili jednog od najpredanijih poklonika pjesničke riječi, pravoga zaljubljenika poezije, koji je nesebično darovao svoju glazbu na tisućama koncerata održanim diljem Hrvatske.

Nada Vrkljan-Križić