Superijorna interpretacija Elisso Virsaladze

Maestro Nir Kabaretti bio je 9. ožujka gost Zagrebačke filharmonije u ciklusu Plave oktave u Lisinskom. Te večeri imali smo zadovoljstvo slušati veliku pijanističku zvijezdu Elisso Virsaladze u interpretaciji Koncerta za klavir i orkestar u a–molu, op. 54 Roberta Schumanna, uz Psalam Paula Ben–Haima i 2. simfoniju u D–duru, op.73 Johannesa Brahmsa. Nir Kabaretti (Tel Aviv), koji je počeo profesionalnu karijeru u Beču, umjetnik je vrlo razgranate dirigentske djelatnosti u Europi, a gostovao je i u Japanu. Iako njegova suradnja s našim orkestrom nije ostvarena na opće zadovoljstvo (nesiguran orkestar u Schumannovu koncertu i prespori tempo u drugom stavku Brahmsove simfonije), bilo je vrijedno na početku večeri upoznati Psalam iz 1. simfonije Paula Ben–Haima iz Izraela, nastale 1940, koji se nerijetko izvodi samostalno, kao romantično djelo zanimljivih orkestralnih boja.

Zvijezda večeri bila je ugledna gruzijska pijanistica i pedagoginja Elisso Virsaladze, koja je publiku osvojila superiornom interpretacijom jednog od najpopularnijih djela pijanističke literature, Schumannova jedinog klavirskog koncerta. To djelo, podjednako zahtjevno za solista i za vrlo razveden orkestar, i umjetnici je posebno priraslo srcu. Silinom tjelesne i emotivne snage, posve jasna, pregledna i suptilna glazbenog izraza, Virsaladze je majstorski pružila nezaboravnu kreaciju, kojoj je na poticaj zahvalne publike dodala još eteričnu Pticu proroka iz Schumannovih Šumskih prizora.

Raznolikost Magdićeve polifonije i melodike

Prvi koncert Proljeće 5. ciklusa 4 godišnja doba Gudačkoga kvarteta Rucner ostvaren je u društvu bračnoga para Šober iz Rijeke – sopranistice Olge i baritona Bojana.

Korizmeni koncert ponudio je pretežito prigodna djela s čak dvjema praizvedbama. Ljuboslav Kuntarić vrlo je lijepo obradio pjesme Hvala ti Bože i Pred križem na tekst grobničke pjesnikinje Vlaste Juretić za sopran, bariton i gudački kvartet posluživši se klasičnim harmonijama i umilnom umirujućom melodikom s diskretnim asocijacijama na tradicionalnu glazbu rodnoga Međimurja.

Josip Magdić je pak kantatu za sopran, bariton i gudački kvartet Sedam posljednjih riječi Kristovih na križu skladao na poznati biblijski tekst na latinskom jeziku. Nadahnuo se, kako je sam kazao, motivima iz gregorijanike, Citarae octochordae, hrvatskih nabožnih, pa čak i rustikalnih i oporih motiva i napjeva naših krajeva. Time je postigao raznolikost polifonije i melodike, koja ne preže ni pred virtuoznošću (kolorature soprana u stavku Svršeno je). Skladba u cjelini odiše finim skladom i ozračjem koje nameće potresna tema i njezina je odlična izvedba bila lijepa čestitka autoru u povodu 70. obljetnice rođenja.

Olga i Bojan Šober vrlo su muzikalno i predano sudjelovali u spomenutim praizvedbama, a Olga Šober nadahnuto je izvela i Korizmeni diptih (Stala plačuć mati i Puče moj) Anđelka Klobučara, napisan 2003. također za ciklus 4 godišnja doba.

Gudački kvartet Rucner u sastavu Sidonija Lebar i Iva Kralj, violine, Dragan Rucner, viola, i Snježana Rucner, violončelo, pridonijeli su skladnim muziciranjem toplih boja uspješnim izvedbama, a i samostalno su se lijepo predstavili još u dvjema točkama programa: Gudačkim kvartetom br. 6 Josipa Mihovila Stratika i još boljom izvedbom tri koralne predigre za orgulje, Johanna Sebastiana Bacha (Dok je Isus bio na križu, Čovječe, oplakuj svoj veliki grijeh i Krist je ležao u smrtnim mukama), koje je za gudački kvartet znalački obradio Josip Magdić.

Solidni i sugestivni Sebastian

Specifičnost ciklusa koncerata Gudačkog kvarteta Sebastian u maloj dvorani Lisinski predstavljanje je umjetničkih slika koje za vrijeme izvedbe krase i oživljuju neugodnu crninu podija. Tako su na trećem koncertu pete sezone, održanu 26. ožujka, bile izložene četiri slike Sebastiana Morpurga Backstage Suite. A kako i Kvartet Sebastian posebnu pozornost posvećuje promoviranju hrvatskog stvaralaštva, Anđelko Krpan i Korana Rucner, violine, te Nebojša Floreani, viola, i Zlatko Rucner, violončelo, predstavili su te večeri neobično zanimljivo djelo Vanje Lisjaka, istaknuta hrvatskog trombonista, aranžera i skladatelja. Transcontinental – tonske slike za gudački kvartet – glazbena su šetnja globusom i svemirom. Šetnja počinje Polarnim svjetlom u izvedbi kvarteta, nastavlja se snimkom ulične buke u Bostonu, koju prekriva pizzicato kvarteta. Paprenoj fugi nedostajali su samo adekvatni mirisi u dvorani, a u plesnom Trans Siberianu osjetili smo tamošnji folklor. Na glazbenoj šetnji svijetom nemoguće je izbjeći Bacha i njegovu Annu Magdalenu, kao ni ritam Piazzolina tanga u Avenida Sao Paolo. A za kraj Međuzvjezdana razglednica, koja ugođajem podsjeća na početak, da bi se potom u potpunom mraku na svodu dvorane iznad publike pojavila projekcija puta kroz zvjezdano nebo uz čudesne zvukove gudačkoga kvarteta i starih australskih puhačkih instrumenata – digeridooa sa čak sedam glazbenika, koji su nevidljivi, u živoj stereoizvedbi okružili zadivljenu publiku.

Na programu su bili još vrlo lijepi i zahtjevni 6. gudački kvartet Borisa Papandopula i 1. gudački kvartet u D–duru, op.11 Petra Iljiča Čajkovskog u solidnim i sugestivnim izvedbama, koje su na kraju ispraćene ovacijama brojne publike.