Novinari: neobrazovane neznalice ili...

Novinari: neobrazovane neznalice ili...

Stariji i iskusniji novinari nisu podatno tijesto za manipuliranje, oni znaju što je dobro, a što nije, ali su također skloni pognuti glavu i vezati konja gdje im aga kaže

(Ne)izvrsnost medija neizbježna je tema i to ne samo u uskim, medijskim krugovima nego i u javnosti. Ante Gavranović, jedan od doajena hrvatskoga novinarstva, piše u »Novinaru« da je pitanje izvrsnosti medija važno zbog »činjenice da se mediji, napose elektronski, sve više iskorištavaju za stvaranje javnog mnijenja, bez obzira na posljedice, jačanje utjecaja novinarstva ovisnog o kvotama uključivanja gledatelja ili slušatelja, trend ka podilaženju publici i (često) niskim strastima.«

Tko je odgovoran za to? Novinari, vlasnici, pojedini centri moći, ili sprega oglašivača, financijaša i medijskih magnata?

Najlakše je okriviti novinare, koje dio javnosti doživljava kao neobrazovane neznalice. Je li tomu tako?

Dok pišem ovaj tekst u jednoj od učionica u Novinarskom domu, skupina od dvadesetak hrvatskih novinara srednje generacije intenzivno radi s profesorom Bauerom s Bečkog sveučilišta. U tijeku su završna predavanja velikog Tempusova projekta Journalism Education and Training in Croatia (JETiC). Riječ je o obrazovanju budućih instruktora novinarstva, koji će završni ispit imati u Beču potkraj svibnja.

Istodobno, prva generacija studenata Sveučilišta u Dubrovniku polagat će posljednje ispite na preddiplomskom studiju Mediji i kultura društva. To su prvi studenti u Hrvatskoj koji završavaju prvu fazu školovanja po načelima Bolonjske deklaracije. U jesen bi trebali nastaviti s diplomskim studijem.

I, dok se izborne kampanje zahuktavaju, čak četiri skupine po petnaestak novinara pohađat će seminar iz izbornog izvještavanja, koji organizira Međunarodni centar za obrazovanje novinara u suradnji s OESS–om. A dvadesetak mladih, sadašnjih i budućih novinara sluša predavanja škole Studia Intermedia.

Novinari se, sudeći po tome, školuju, stručno usavršavaju i šire znanja. A mi smo nezadovoljni stupnjem obrazovanja novinara, proglašavamo ih neznalicama i podrugljivo odmahujemo rukom kada se povede riječ o vrsnoći medija.

Činjenica je da novine, radio, televizija i internet vrve pogreškama, glupostima, nepoznavanjem općih znanja, nepoznavanjem struke, a osobito gramatike i pravopisa, na što nas duhovito podsjeća Nives Opačić.

Jesmo li ponovno naišli na jedan od medijskih paradoksa? S jedne strane loši medijski proizvodi, a s druge strane struka se obrazuje, usavršava i ide ukorak s novim znanjima?!

Trend nedovoljno obrazovanih novinara nastavlja se. Od jedanaest novoprimljenih u članstvo Hrvatskoga novinarskog društva njih osam ima srednju stručnu spremu, a svega troje visoku. Još je gore među pripravnim članovima. Od 21, njih šest ima visoku, jedan višu, a ostatak, njih četrnaest, ima srednju stručnu spremu.

Vlasnici više nego jasno pokazuju kakve novinare žele: mlade i nedovoljno obrazovane. Takvi su u redakcijama podatna glina koja se mijesi prema zamislima medijskih mogula. Mladi i nedovoljno obrazovani novinari ne poznaju dovoljno novinarske standarde, ne znaju razlikovati što je etično, a što je povreda dostojanstva ili privatnosti pojedinca, lagano se mogu nagovoriti da nekoga rasture, da objave bez razmišljanja tekst iz samo jednog izvora, da ne provjeravaju informacije, da se ne bune kada im urednik dopiše rečenicu, da slegnu ramenima ako netko traži ispravak zbog netočnih podataka...

Stariji i iskusniji novinari nisu podatno tijesto za manipuliranje, oni znaju što je dobro, a što nije, ali su također skloni pognuti glavu i vezati konja gdje im aga kaže. Branko Tuđen rekao je to vrlo iskreno gostujući kod Stankovića: »A što sam mogao učiniti? Imao sam četrdeset godina!« aludirajući kako je teško izgubiti posao u srednjim godinama, ostati bez prihoda, možda početi ispočetka u nekoj drugoj profesiji, a sve zbog nekih načela.

Tu leži odgovor na pitanje o niskoj razini hrvatskih medija te nedovoljnu profesionalnom znanju. Trebaju li medijski moguli vrsne ili poslušne novinare? Ili, čemu izvrsnost ako se traži senzacionalizam, skandal, površnost, manipulacija...?

Odgovor nije samo na struci, a ni na vlasnicima, nego je od bitna značenja aktivnija uloga civilnog društva i snažniji glas javnosti koji će ustati u obranu nezavisna, odgovorna i vrsna novinarstva.