Vijenac 341

Filatelija

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Morski rakovi

Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 15. ožujka 2007.

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Morski rakovi

slika

slika

Autori Ana Žaja i Mario Petrak, dizajneri, dimenzije 35,5 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 15. ožujka 2007.

Jastog (Palinurus elephas Fabricius) pripada porodici Palinuridae ili jastozi (iz skupine Palinura – dugorepaca ili jastoga). Rasprostranjeni su od Norveške na sjeveru, uz zapadnu obalu Irske, zapadnu i južnu obalu Britanskih otoka, na jug do Azorskih otoka, u zapadnom Sredozemlju te Jadranskom moru i Egejskom moru. Može ih se naći i na otvorenom stjenovitom morskom dnu u cirkalitoralnoj i infralitoralnoj zoni (ispod zone plime i oseke) na dubinama od pet pa i do više od sedamdeset metara. Zna se da aktivno migriraju tijekom godine – u dubine kreću potkraj godine, a vraćaju se u proljeće, pa se pretpostavlja da je migracija uzrokovana promjenom temperature mora. Kod ženki je migracija povezana i s razvojnim ciklusom jaja – ženke se u proljeće vraćaju u pliće vode prije nego što se jaja počnu izvaljivati. Iz jaja izlaze ličinke koje žive oko pet do šest mjeseci u planktonu. Ličinke prolaze metamorfozu (preobrazbu) tijekom koje se presvlače, rastu i mijenjaju te polako razvijaju u odrasle jastoge. Tijelo odraslih jastoga prekriveno je debelim oklopom s leđne strane narančaste boje, s tamnijim dugim i čvrstim trnovima usmjerenim prema naprijed. Odrasle jedinke ukupno su duge između 40 i 50 cm (maksimalno do 60 cm) i teške 6 do 8 kg. Jastozi su svejedi koji nalikuju hlapovima (Homarus gammarus), ali za razliku od njih nemaju kliješta, a stražnja su im ticala vrlo duga, dulja od tijela. Hodaju po morskom dnu, ali mogu i plivati. Brojnost populacija jastoga znatno se smanjuje, što se vidi u smanjenu ulovu i prosječno manjoj duljini ulovljenih jastoga.

Škamp (Nephrops norvegicus Linnaeus) pripada u porodicu Nephropidae – hlapovi (sekcija Astacida, podred Reptantia – puzači). Žive na mekanom dnu Atlantskog oceana (od Islanda na sjeveru do Portugala i Maroka na jugu), Sredozemnog i Jadranskog mora. U Jadranu su najgušće populacije zabilježene uz otok Jabuku, u Velebitskom kanalu, na Kvarneru i Kvarneriću. Žive na dubinama od dvjesto do osamsto metara, ali ih se može naći i u plićim dijelovima. Škampi tijekom dana borave u rupama koje iskopaju u muljevitom dnu, a u sumrak izlaze u potragu za hranom. Na većim dubinama, s manje svjetlosti, aktivni su i danju. Ne migriraju i pokazuju teritorijalno ponašanje, agresivno braneći svoju rupu. Po dnu se kreću hodajući, ali su i dobri plivači. Škampi su solitarni predatori koji se hrane uglavnom mekušcima i drugim rakovima, ali jedu i strvine. Tijelo škampa je vitko, narančasto-ružičaste boje, izduženo i bočno spljošteno. Prva tri para nogu na prsima nose kliješta, a prvi par kliješta je uzak i vrlo dugačak te postrance nosi red trnova. Ženke narastu do 17 cm, a mužjaci do 25 cm. Ne rastu kontinuirano, nego nizom presvlačenja. Mogu doživjeti starost i do petnaest godina.

Autorica tekstova o jastogu i škampu objavljenih u deplijanu je Ivana Maguire.


Priredila Sandra Cekol

Vijenac 341

341 - 29. ožujka 2007. | Arhiva

Klikni za povratak