Komorni biser

Komorni biser

Matija Dedić još je jednom dokazao da je samoća ponekad najbolje društvo. Pijanist koji najradije svira u formaciji trija, u solo recitalu, ogoljenoj formi koja ne prašta prosječnost, predstavio se kao umjetnik na samu pragu zrele faze. Matijin posljednji album, Visiting Bruxelles, povratak je vlastitim korijenima, što se jasno vidjelo i ove večeri. Matija je nastup otvorio iznimno jakim nizom, koji je odmah pokazao svu raskoš tehnike, odmjerenost i besprijekornu kontrolu široke palete osjećaja i raspoloženja. Posebno je to bilo vidljivo u uvodnim skladbama Dora i Moment, kompozicijama za solo klavir s novog albuma, od kojih nas je prva podsjetila na, nažalost, nikad realiziran opus skladbi posvećen Dori Pejačević. Jednako snažno zazvučala je i izvedba Laure, tema Arsena Dedića iz serije U registraturi, a iznenadila sljedeća, Etnaey, kojom je Matija posegnuo u rane radove solo debija Octopussy. Nastavilo se dijelom programa s gostima – Leom Dekleva i Arsenom Dedićem. Sjajna mlada kantautorica, uz Matijinu je pratnju otpjevala Meni je svejedno, skladbu s njezina odličnog debija Emocija, dok je ono što je uslijedilo bila prava neočekivana poslastica – dva dueta s Arsenom Dedićem (Tvoje tijelo, moja kuća i Otkako te ne volim) u kojima je Lein senzualan i sugestivan vokal izvrsno nadogradio Arsenove klasike. Bili su to oni rijetki čarobni trenuci koji iznenade i najiskusnijega posjetitelja. U sljedećem bloku Matija se, nakon posvete supruzi, ponovno vratio Octopussyju složenom gradacijom skladbe Picture's i delikatnom izvedbom Magnolije te Gorgondole iz repertoara trija. Arsen Dedić iznenadio je nizom iz pjesmarice u sjeni, s manje izvođenim skladbama i takvim rijetkostima poput Oteto iz tmine i Svete krave. Sve je sjajno podvučeno s Matijom za klavirom u klasicima Ono sve što znaš o meni, Tvoje nježne godine i Sve te vodilo k meni, nadamo se, zametkom opsežnije suradnje oca i sina na sljedećem Arsenovu albumu novih kompozicija. Matija je koncert priveo kraju prvoklasnim nizom u kojem su sjajili, u svim oblicima genijalna Family, Last Exit nikad prežaljena Boilers Quarteta te Arsenovim temama U registraturi i Glembajevih, tako da je posve nepotreban bio Arsenov dodatak kojim je gost ukrao šou glavnom izvođaču. Matija Dedić i ovom je prigodom pokazao da je definitivno riječ o jednom od najnadarenijih hrvatskih glazbenika mlađe generacije, čiji umjetnički izraz nikako nije stilski ograničen. Iako posljednjih godina ponešto zanemaren, Matijin osjećaj za jazz nije ga napustio, a glazbeni pogled na svijet zapravo se proširio na europsku kulturu uopće, iz koje crpe nadahnuće za vrlo osoban izraz. Iako ukorijenjene u europsko jazz nasljeđe, njegove su skladbe ove večeri duboko posezale u ozbiljnu glazbu i dokazale da je riječ o skladatelju suvremene glazbe u najvrednijem smislu te riječi. Bio je to koncert što je zaslužio pun Lisinski, komorni biser koji je potvrdio da je umjetnička samoća, kao povlaštena forma, uvijek posebna vrlina, dakako za one koji je zavređuju.

Velimir Cindrić