Kazalištu treba sinergija umjetnika različitih izričaja

Kazalištu treba sinergija umjetnika različitih izričaja

Vrlo se malen broj žena uopće odlučuje za studij dirigiranja, a nakon toga još ih se manje uspijeva održati u toj profesiji, djelomično zbog toga što ona tradicionalno pripada muškom rodu, ali i iz nekih drugih razloga; dirigentski poziv iziskuje veliku psihofizičku snagu, karizmu vođenja, znanje, talent i potpunu posvećenost zvanju

Na odgovornu dužnost intendantice stupate 31. ožujka ove godine s dužnosti ravnateljice Opere. Koja iskustva na mjestu ravnateljice Opere smatrate najvažnijim, a koja najzanimljivijim u svom četverogodišnjem mandatu?

— Biti dijelom umjetničkog tima jednog nacionalnog kazališta, sudjelovati u kreiranju programa, biti dijelom povijesnoga trenutka nastanka Riječkih ljetnih noći, umjetnički voditi Zajčeve dane, podrazumijeva veliko umjetničko, organizacijsko pa i financijsko iskustvo, za koje sam uvjerena da će mi biti od presudne važnosti u intendantskom mandatu. Dakako, najzanimljiviji je dio ravnateljstva onaj umjetnički; stvaranje novih predstava.

Hoće li se u vašem intendantskom mandatu nastaviti ispreplitanje opere, drame i baleta u zajedničkim projektima koje je obilježilo mandat vaše prethodnice?

— Apsolutno, takve ćemo predstave i dalje raditi jer je dosadašnja praksa pokazala koliko je važna sinergija umjetnika koji pripadaju različitim kazališnim izričajima i kadri su zajednički kreirati čudesne predstave na radost i zadovoljstvo naše publike.

Hoćete li nastaviti suradnju s Mani Gotovac i nakon njezina odlaska u mirovinu, na honorarnim dramaturškim i(li) savjetničkim poslovima?

— Mani Gotovac ostat će do kraja ove godine umjetnička voditeljica Riječkih ljetnih noći, a surađivat će i kao dramaturginja na pojedinim projektima.

Jeste li na izradi četverogodišnjeg programa radili s timom ljudi ili samostalno?

— U nekim segmentima programa konzultirala sam pojedine kazališne umjetnike.

Kako gledate na rad dosadašnjih ravnatelja Hrvatske i Talijanske drame te Baleta i namjeravate li im produljiti mandate?

— O kolegama ravnateljima mislim samo pozitivno, a dopustite mi da u duhu dobre dramaturgije kreiranja kazališta objavim imena svog umjetničkog tima nakon preuzimanja intendantske dužnosti na konferenciji za novinstvo.

Koje novosti možemo očekivati na repertoaru Hrvatske drame u sljedeće četiri godine?

— Okosnica mog programa, pa tako i programa Hrvatske drame, jest postavljanje velikih umjetničkih djela, najpoznatijih klasičnih naslova, jasno, koristeći se suvremenim scenskim sredstvima, na velikoj sceni kazališta. Uvjerena sam da će našoj publici takav repertoar biti primamljiv, a istodobno ima edukacijsku vrijednost za onu mladu publiku koja tek upoznaje kazalište i bit kazališne umjetnosti. Nasuprot tomu, pratit ćemo aktualna zbivanja u svijetu i Hrvatskoj u smislu novih autora i novih djela u sklopu scene Zajc-off.

Što će biti s predstavama poput Karoline Riječke i Glembajevih u budućnosti, namjeravate li ih zadržati na repertoaru i hoćemo li ih imati prilike vidjeti i u Zagrebu?

— Prema planu, Glembajevi bi trebali gostovati 2007. na Eurokazu, a u dogovoru s ravnateljem Hrvatske drame i s obzirom na obveze prema našoj publici dogovorit ćemo dalji raspored.

Hoće li se u Talijanskoj drami nastaviti trend modernizacije ili možemo očekivati tradicionalnije predstave, kao u vrijeme Sandra Damianija?

— Duboka sam uvjerenja da Talijanska drama uz jednu veliku predstavu na sceni HNK mora nastaviti s predstavama

poput Zločin na kozjem otoku te još više njegovati talijansku kulturu i jezik priređujući večeri poezije. Također, morat će osmisliti edukativne predstave za djecu te na taj način odgajati svoju buduću publiku.

Opće je mišljenje da riječka operna publika istinski voli samo Verdija i belkanto uopće. Je li to doista tako i mogu li se i druge opere dulje zadržati na repertoaru?

— U današnje vrijeme svaka dobra predstava posjećena je i može se zadržati onoliko dugo na repertoaru koliko se za nju napravi dobra propaganda i marketing. Istina je da je riječka publika najviše voljela belkanto, no gledatelji itekako prepoznaju vrsnu predstavu.

Kakav operni repertoar planirate u sljedećem razdoblju?

—Temeljit ćemo se na tzv. željeznom repertoaru, djelima domaćih skladatelja u sklopu Zajčevih dana te komornim operama i mjuziklima.

Kakvu Tosku možemo očekivati u prvoj opernoj režiji Damira Zlatara Freya i kakva je pjevačka podjela?

— Imat ćemo sasvim sigurno još neviđenu Tosku u Hrvatskoj i šire. Sa sjajnom scenom i kostimima, te na način gotovo filmske glume, uz ansambl Riječke opere i solista, Olge Kaminske, Davora Lešića i Valentina Enčeva, nastupit će veliko ime, Francesca Patane, u ulozi Toske.

Što očekujete od suradnje s Joséom Curom, koji će se u riječkom HNK okušati i u režiji?

— S projektom Pagliacci nadam se da ćemo napraviti nesvakidašnju predstavu koju će Cura željeti pokazati svijetu. To bi za naše kazalište bilo od goleme važnosti.

Namjeravate li nastaviti s Riječkim ljetnim noćima na otvorenom na sadašnjim lokacijama, neovisno o vremenskim uvjetima, koji mogu znatno narušiti umjetnički doživljaj?

— Ljeto podrazumijeva i izvedbe na otvorenom i upravo ta nepredvidivost daje i nekakvu čar svim ljetnim festivalima na ovome svijetu.

Kako vidite budućnost Riječke filharmonije?

— Riječka filharmonija orkestar je koji vezano uz orkestar Opere HNK ima jako pozitivnu perspektivu. U prvom redu to je orkestar koji još raste u vrsnoći i koji ima prepoznatljiv zvuk i način muziciranja. Uz koncerte opernog orkestra Riječka filharmonija zasigurno može imati vrlo atraktivnu koncertnu pretplatu.

Hoćete li vratiti klasični balet u Rijeku?

— S dvadesetak plesača to se čini teško izvedivim. Ipak, pokušat ćemo krenuti raditi u tom smjeru.

Kakav ste baletni repertoar predvidjeli?

— Vratit ćemo se neoklasicizmu, najprije Prokofjevu: Romeo i Julija u komornoj izvedbi.

Nakon toga radit ćemo Bartoka, Stravinskog, Goreckog...

Hoće li se povećati mjesečni broj opernih i baletnih izvedbi? Ima li za to zanimanja publike, ali i novca?

— Mišljenja sam da je to prijeko potrebno. Interesa publike zasigurno ima, a dobrim planiranjem financija i dobrim radom propagande to se može ostvariti.

Što mislite o zamisli osnivanja nacionalnoga baletnog ansambla?

— Svaka je kreativna i afirmativna ideja dobrodošla, pitanje je koliko je financijski i organizacijski održiva.

Smatrate li važnim da baletne izvedbe prati živi orkestar?

— Jasno, to je bila i glavna misao vodilja u kreiranju našega baletnog repertoara.

Treba li zgradi kazališta tehnička obnova i što namjeravate poduzeti na infrastrukturnom planu?

— S obzirom na to koliko je tehnika u svijetu napredovala, nerealno bi bilo reći da i našem kazalištu nije potrebna obnova. U dogovoru s našim osnivačem i glavnim financijašem, Gradom Rijekom, već postoji stanovit plan obnove infrastrukture, koji bi trebao početi s klimatizacijom cijele zgrade.

U kakvu financijskom stanju preuzimate kazalište i kakva će biti vaša financijska politika u kazalištu?

— Na to pitanje ne mogu vam točno odgovoriti jer još nije bila primopredaja, ali sudeći prema poslovanju Mani Gotovac dosad stanje će vjerujem biti pozitivno. Jasno da je jedan od ciljeva pridobivanje što više novca za program i u tom smislu se nadam da će nam Ministarstvo kulture RH i Primorsko-goranska županija pomoći. Osim toga, krenut ćemo u još jaču borbu za pridobivanje sponzorstva.

Jeste li zadovoljni posjećenošću predstava i kako namjeravate još povećati interes publike za kazalište?

— U svakom slučaju uvijek treba raditi na pridobivanju što većega broja gledatelja. Kao što sam već prije rekla, ključnu ulogu u tome treba odigrati služba propagande i marketinga, koja se treba potpuno modernizirati i prilagoditi vremenu u kojem živimo.

Koji su vam bili najveći izazovi u dirigentskoj karijeri?

— Za mene osobno izazov je svaki novi dan koji mogu provesti u radu s umjetnicima bilo da je riječ o komornoj glazbi ili najvećoj mogućoj opernoj predstavi. Jasno da su pritom gostovanja i susreti s novim ljudima dodatni poticaj i izazov za nove kreacije i potreba da se stalno raste i nadograđuje kao umjetnik.

Zašto u dirigentskoj profesiji ima relativno malo žena?

— Ponajprije, vrlo se malen broj žena uopće odlučuje za studij dirigiranja, a nakon toga još ih se manje uspijeva održati u toj profesiji, djelomično zbog toga što ona tradicionalno pripada muškom rodu, ali i iz nekih drugih razloga; dirigentski poziv iziskuje veliku psihofizičku snagu, karizmu vođenja, znanje, talent i potpunu posvećenost zvanju.

Kako komentirate činjenicu da u hrvatskim kazalištima ima sve više ravnateljica i intendantica?

— Iskreno, nisam o tome razmišljala.

Koje projekte imate u planu kao dirigentica i hoćete li se na dužnosti intendantice moći baviti dirigiranjem koliko i prije?

— Jasno da ću se i dalje intenzivno baviti dirigiranjem, premda će to sada biti uz mnogo više obveza i zahtijevat će mnogo više radne energije. Želja mi je dirigirati jednu opernu produkciju u sezoni, poneku baletnu i dakako simfonijske koncerte.

Razgovarao Zlatko Vidačković