Kad stari otputuju

Moskva Prvi festivali nakon zimske stanke označavaju dolazak kazališnoga proljeća. Zlatna maska, najveći festival istoka Europe, trajat će u Moskvi od 28. ožujka do sredine travnja, a program za međunarodne goste bit će zbijen u vikend oko prvoga travnja. Kao svake godine, i trinaesta po redu Zlatna maska okuplja najbolje u ruskom glumištu, ove godine to su nove predstave Litavaca iz Fomenkove škole Mindaugasa Karbauskisa, Genrijete Janovskaje, Dmitrija Krimova, ali i najjačih snaga srednje generacije poput Kirila Serebrenjikova i Sergeja Ženovača. Novom će se ruskom produkcijom predstaviti i dalje provokativan Andrej Žoldak, koji je Fedru smjestio u Staljinov sanatorij. Začudo, nema na festivalu nikog od stare garde, najglasovitijih imena ruskog kazališta: Fomenka, Vasiljeva, Ljubimova, Ginkasa, Fokina... Prije nego o smjeni generacija riječ je o brojnim svjetskim gostovanjima produkcija spomenutih klasika, velike je sve manje briga za rusko tržište, a sve ih više zanimaju profitabilnije ture po bogatijim festivalima Zapada. No, i bez njih, Zlatna će maska biti uzbudljiva.

Dosta nam je slavnih

New York U vremenima celebritiesa i medijske pompe oko važnih i velikih, njujorški off–Broadway ugodno je iznenadio: Jack Goes Boating, novi komad Boba Glaudinija, u odličnoj režiji iskusnoga Petera Duboisa i produkciji Labyrinth Theater Company, koji se bavi malim i posve nebitnim ljudima koji nikada neće dospjeti u novine i čiji životi ne zanimaju nikoga. No, takvi su životi iznimno vješto obrađeni u Glaudinijevoj drami, dosad njegovoj najboljoj, pa je rezultat melodramatična produkcija, koja, na neki čudan način, tvrdi kritika, doseže gotovo zen–kvalitetu. Premda govori o malom i nebitnom svijetu, glumci u ovoj produkciji nisu nimalo nebitni, riječ je o prvorazrednim glumcima američkoga filma i kazališta, koji produkciju i čine čarobnom. Beth Cole, Philip Seymour Hoffman, John Ortiz i Daphne Rubin–Vega pomogli su redatelju i piscu da naprave ne posve očekivano iznenađenje na njujorškim scenama.

Je li Hamlet lud?

Washington I dok se obližnji New York na pozornici bavi običnim ljudima, Washington je u znaku najvećega: tradicionalni festival posvećen Shakespeareu okuplja već tjednima, a trajat će do lipnja, u glavnom američkom gradu predstave iz cijeloga svijeta zasnovane na djelu engleskog barda. Ima tu svega, ali se kao posebno zanimljiv izdvojio jedan nedramski događaj. Naime, održano je kazališno suđenje Hamletu, rasprava u kojoj su pred publikom sudjelovali poznati američki odvjetnici, podijeljeni na uloge optužbe i obrane, a o konačnoj odluci da li je Hamlet lud ili zdrave pameti, dakle odgovoran za ubojstvo Polonija, odlučivala je dvanaesteročlana porota i pravi sudac američkoga vrhovnog suda! Događaj koji kombinira dostignuća američkog pravosuđa i Shakespeareovu priču izazvao je iznimno zanimanje kazališne publike. Sud je, da ne zaboravimo, Hamleta proglasio mentalno zdravim, dakle krivim za ubojstvo!

Sukob kritike i publike

London Ako su Amerikanci utvrdili da je Hamlet zdrav, britanska se publika pita tko je ovdje lud. Jer Shakespeareov San ivanjske noći koji je Tim Supple postavio u Indiji prije gotovo dvije godine, koristeći se sa čak osam različitih jezika i glumcima iz brojnih zemalja, sad gostuje u Engleskoj. I dok se kritika raspamećuje nad važnošću predstave uspoređujući je s antologijskom Brookovom produkcijom istoga teksta iz 1970, dio se publike – dotučene dosadnom i preuzetnom predstavom – javno pobunio, komentirajući i produkciju, ali i kritičare kojima se sve može prodati kao novo, zanimljivo i izvorno, pod uvjetom da je neobično i po mogućnosti jako ambiciozno.

Jasen Boko