Iskrena i autentična strast

Izložba Sveto nasljeđe. Edward S. Curtis i sjevernoamerički Indijanac 1898–1926, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 21. veljače – 11. ožujka 2007.

Iskrena i autentična strast

Curtisove fotografije nisu samo fotografska dokumentacija načina života različitih plemena sjevernoameričkih Indijanaca u etnografske svrhe, nego osobna oda autora njihovu načinu života, obrtima, umijećima, vjerovanjima, njihovoj kulturi, bilježenju kojem je posvetio najveći dio radnoga vijeka

Indijanci su u zapadnoj kulturi oduvijek bili mjesto projekcije snova o slobodi, nesputanu življenju, iskonskoj povezanosti sa zemljom i prirodom. Holivudskim filmovima ugrađena je u svakog od nas romantična predodžba o njihovu načinu života, onakvu kakav si mi, pripadnici industrijalizirane, otuđene kulture i materijalističkog poimanja svijeta, više ne možemo priuštiti. Iako su Curtisove fotografije nastale prije više od stotinu godina, već tada je njegov odnos prema Indijancima bio obilježen sviješću o bilježenju kulture i načina života na izdisaju, toliko drukčijeg od onoga njegove vlastite, zapadnjačke kulture. Otuda njegove fotografije nisu samo fotografska dokumentacija načina života različitih plemena sjevernoameričkih Indijanaca u etnografske svrhe, nego osobna oda autora njihovu načinu života, obrtima, umijećima, vjerovanjima, njihovoj kulturi, bilježenju kojem je posvetio najveći dio radnoga vijeka, punih trideset godina, od 1900. do 1930. Curtisovi biografski podaci otkrivaju strast s kojom je prišao toj zadaći, kojoj je podredio cijeli život i zbog koje je ušao u velike financijske gubitke, narušio si zdravlje, doživio raspad obitelji. Ta spoznaja ne dodaje umjetničkoj vrijednosti njegovih fotografija, ali je svakako podloga za razumijevanje veličajne ljepote njegovih fotografija Indijanaca snimljenih kako ponosno jašu travnatim prostranstvima, zastaju da se odmore u dolini kanjona, motre udaljeni horizont na pozadini bezmjerna nebeskog svoda. Ganutljiva je Curtisova potreba da rekonstruira njihov način života, koji već tada polako nestaje: primjerice, već u njegovo vrijeme Indijanci preuzimaju zapadnjački način odijevanja, ali on ih za potrebe fotografiranja ponovno odijeva u njihovu izvornu odjeću, koje za tu priliku nosi sa sobom.

Sve je svoje fotografije Curtis objedinio u jedinstvenu fotoetnografsku studiju Sjevernoamerički Indijanac, objavljenu kao komplet od dvadeset svezaka knjiga sa više od 2200 izvornih, ručno izrađenih fotogravurnih otisaka, koji su svojedobno proglasili najvećim izdavačkim pothvatom od objavljivanja Biblije u izdanju kralja Jamesa. Curtisove umjetničke ambicije protezale su se i na sam način otiskivanja fotografija, tu je eksperimentirao u potrazi za najboljim rezultatima, pa je tako i izumio vlastitu tehniku, tzv. goldtone, kojom se fotografije otiskuju na staklo uz zlatnu metalik-pozadinu, čime je postigao da slike zadrže prozračnost i živost fotografirane zbilje.

Plemeniti Curtisov pothvat i strast koja ga je pokretala nisu mogli ostaviti ravnodušnima suvremenike, koji su ga i novčano podupirali, a među kojima su bili i uglednici poput Theodora Roosevelta i kraljevi Engleske i Belgije. Nakon fotografove smrti 1952. njegov je projekt našao promotora i skrbnika u Cristopheru Cardozu, najvećem kolekcionaru Curtisovih fotografija, koji ih od sedamdesetih godina do danas prikuplja, čuva, istražuje i predstavlja diljem svijeta, a neke od njih nalaze se i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Godine 1980. Cardoso je osnovao tvrtku CCI koja se brine o Curtisovoj ostavštini, a prihodi od njezinih poslovanja daju se u dobrotvorne svrhe, posebno za dobrobit autohtonih Amerikanaca. Na taj način kao da je krug zatvoren, kao da je Curtisov cilj očuvanja autohtone sjevernoameričke kulture dosegnuo novu razinu. Povijest velebnoga projekta koji i danas živi zahvaljujući izložbama Curtisovih fotografija koje se priređuju po svijetu, kao i sudbine onih koji su u njemu sudjelovali, nadahnjuju, i potvrda su moći koju fotografska slika i danas može imati u našem slikama prezasićenu svijetu, onda kada je pokreće iskrena i autentična strast poput Curtisove.

Maša Štrbac