Dokument za sva vremena

Susret ustanova i društava potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika u povodu 40. obljetnice potpisivanja, Matica hrvatska, 26. ožujka 2007.

Dokument za sva vremena

Potpisivanje Deklaracije bio je prvi organizirani intelektualni otpor unitarizmu nametnutu hrvatskom jeziku te je i danas, nakon četrdeset godina, tekst Deklaracije jednako važan

Dana 17. ožujka 1967. donesena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, koja je nastala u okrilju Matice hrvatske i kojom je započeo proces osamostaljivanja hrvatskoga jezika. U povodu obilježavanja četrdesete obljetnice nastanka i potpisivanja Deklaracije, u palači Matice hrvatske, 26. ožujka 2007, održan je susret njezinih potpisnika.

Susret je započeo pozdravnom riječju glavnoga tajnika Matice hrvatske, Zorislava Lukića, nakon kojeg se nazočnima obratio predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić. U svom je govoru među ostalim naglasio da je potpisivanje Deklaracije bio prvi organizirani intelektualni otpor unitarizmu nametnutu hrvatskom jeziku te da je i danas, nakon četrdeset godina, tekst Deklaracije jednako važan, baš kao i burne reakcije koje je u ono doba izazvao. Citirao je neke od ključnih dijelova Deklaracije zbog kojih su njezini potpisnici, sedam sastavljača i osamnaest najistaknutijih hrvatskih ustanova, poslije bili osuđivani kao narodni neprijatelji.

Nakon izlaganja pročelnika Odjela Matice hrvatske za jezik, Mirka Petija, nazočnima se obratio predsjednik Društva hrvatskih književnika, Stjepan Čuić, koji je rekao da je za njegovu generaciju Deklaracija bila i lingvistički i pravni dokument, izraz hrabrosti ljudi koji su je donijeli i potpisali te jedan od prvih dokumenata koji je istaknuo pravo naroda da se bori za svoj jezik. Istaknuo je također da nasilje nad nekim jezičnim oblicima, koje provode mediji, reducira jezik, zbog čega je ponovno potreban dokument kojim bi se nastojalo spriječiti prodiranje tuđih riječi u hrvatski jezik i očuvati njegov integritet.

Predsjednik Zidić dodao je potom da treba naglasiti i zasluge Slavka Mihalića, jednog od sastavljača Deklaracije, koji se, u trenutku kada je većina listova nije htjela objaviti, potrudio da ona bude objavljena u »Telegramu«. Naveo je i da je Upravni odbor Matice hrvatske 9. ožujka 1967. donio odluku da se napiše tekst Deklaracije te imenovao sedam ljudi koji će ga uobličiti: Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Pavešić, Slavko Mihalić i Vlatko Pavletić, te je dodao da je tekst bio napisan impersonalno, zbog čega ima vrijednost dokumenta. Na kraju izlaganja predsjednik Zidić najavio je znanstveni skup posvećen četrdesetoj obljetnici Deklaracije, koji će ove godine biti održan u Matici hrvatskoj.

Uslijedilo je i izlaganje predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Milana Moguša, koji je rekao da se u doba nastanka Deklaracije ona često nazivala Akademijinom, budući da ju je podupirao niz Akademijinih članova. Naveo je da je nedavno u Akademijinu Razredu za filološke znanosti uobličen tekst pod naslovom Hrvatski jezik, koji je izazvao veliko zanimanje mnogih, a za koji se može reći da mu je temelj bila Deklaracija. Spomenuo je, također, i da je jedan od prvih produkata Deklaracije bio Hrvatski pravopis Matice hrvatske (autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša) te zahvalio svima koji su pomogli pri njegovoj izradi. Susret je završio izlaganjem glavnog urednika biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, Vlatka Pavletića, koji je naglasio da je važan problem činjenica da se u jezične probleme upleću politički faktori. Dodao je i da neki danas u pitanje dovode postojanje hrvatskoga jezika te da su čak izmislili termine štokavski, čakavski i kajkavski jezik, zbog čega treba udruženo djelovati u reagiranju na takva pogrešna stajališta i poticati promicanje hrvatskoga jezika. Izjavio je također da je Deklaracija bila više od jezičnog iskoraka, da je bila politički čin unutar Odbora Matice hrvatske i na kraju zaključio da je hrvatski identitet svakako neodvojiv od hrvatskog jezika te da se ne smije dopustiti destruktivcima u javnosti da pokušaju posvađati i razjediniti one koji se slažu u osnovnome – da se stečevine Deklaracije i danas produbljuju i ostvaruju u praksi. Od obnove do danas Matica hrvatska objavila je niz izdanja vezanih uz hrvatski jezik, napose uz Deklaraciju. Jedan od prvih naslova bio je upravo pretisak Deklaracije, a u povodu tridesete obljetnice Deklaracije objavljen je i njezin cjelovit prikaz s tada dostupnom građom. K tomu, u godinama obilježavanja donošenja Deklaracije »Vijenac« bi na svojim stranicama donosio tematske blokove vezane uz jezičnu problematiku, što je rezultiralo znanstvenim skupom Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika i knjigama Jezik na križu / Križ na jeziku I. i II. Napokon, kolika je briga Matice hrvatske za jezik svjedoči i izdanje Hrvatskoga računalnog pravopisa (tzv. Spelling-checker) Slavena Batnožića, Branka Ranilovića i Josipa Silića, nastala u suradnji sa SYS d.o.o. još 1996, koji je u kasnijim izdanjima preuzeo Microsoft, a danas ga svi imamo u računalima.

Inga Vilogorac