Čovjek znanosti i kulture

Čovjek znanosti i kulture

Dne 26. veljače u Zagrebu umro je profesor emeritus dr. sc. Vladimir Muljević. Izgubili smo osobito zaslužna profesora Zagrebačkog sveučilišta i ugledna člana Matice hrvatske. Opraštajući se od njega prisjetili smo se svega dobra što je učinio.

Profesor Muljević rodio se u Zagrebu 14. veljače 1913. U Zagrebu je završio Realnu gimnaziju i Tehnički fakultet. Diplomirao je 1939. i postao elektrostrojarski inženjer. Doktorirao je 1944. u Beču na Visokoj tehničkoj školi na temelju disertacije iz područja asinkronih motora. Vratio se u Hrvatsku i do 1949. bio je upravitelj u Gradskom telefonu. Na poziv akademika Josipa Lončara prešao je na Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1983. Sudjelovao je u osnivanju Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, u izgrađivanju zavoda i laboratorija i drugih velikih projekata i ustanova. Njegov život bio je ispunjen brojnim stručnim, znanstvenim i organizacijskim poslovima, pitanjima nastave i prenošenja znanja brojnim naraštajima. S odličnim kolegama, prvacima tehničke teorije i prakse, odgajao je brojne naraštaje studenata, budućih inženjera i profesora. Bio je osnivač Tehničkog muzeja i jedan od pokretača Tehničke enciklopedije. Osobito je pisanom riječju pridonosio spoznaji o povijesti tehnike u Hrvatskoj i o znamenitim ljudima koji nas povezuju sa svijetom. Bio je dekan Elektrotehničkoga fakulteta od 1966. do 1968, a sljedeće dvije školske godine prodekan. Godine 1954. osnovao je Zavod za regulacionu i signalnu tehniku i 28 godina bio je njegov predstojnik. Pokrenuo je i uređivao časopis »Automatizacija«.

Godine 1971, znamenite u životu Hrvatskoga sveučilišta i cijele Hrvatske, bio je urednik tjednika »Hrvatsko sveučilište«. Te novopokrenute novine, uz »Hrvatski tjednik« i »Hrvatski gospodarski glasnik«, te druge časopise, pokazivale su pravu snagu naše kulture i našega društva. »Hrvatsko sveučilište« bilo je izvrsno prihvaćeno od čitateljstva. Bio je to ne samo odgovor na potrebu komuniciranja profesora i studenata s javnošću nego i nov, živ i sadržajan prilog autonomiji sveučilišta i njegovu razvitku. Nama, tadašnjim studentima, imponirali su profesori upućeni ne samo u svoju struku nego i bitna pitanja kulture, umjetnosti i svega onog za što smo se nadali da će oblikovati moderno društvo. Ponosili smo se takvim sveučilištem i takvim profesorima. Bili su neumorni u radu i stvaranju i onda kada su nastupili teški dani, onda kad su počeli progoni, uhićenja, posvemašnja kontrola, sumnjičenja, optužbe i nametnuta šutnja. Osjećala se solidarnost profesora i studenata, Hrvatska je od Sveučilišta očekivala najveće priloge za budućnost i slobodu.

Profesor Muljević u obnovljenoj je Matici hrvatskoj, iako u visokim godinama, neumorno držao predavanja, pisao i poticao druge na poslove i zajedničko promišljanje suvremenih izazova. Bio je veoma temeljit i poduzetan u organiziranju obilježavanja 150. obljetnice Nikole Tesle. On, koji je među prvima u svijetu znanstveno proučavao primjenu Teslinih izuma, toj je proslavi dao svoj osobit pečat. To je profesorove kolege potaknulo da objave pretisak njegove disertacije. Objavio ju je Tehnički muzej u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture i Maticom hrvatskom. Knjigu je za tisak priredio Dubravko Malvić. U prilogu su doneseni iscrpni podaci o profesoru Muljeviću i o njegovu djelu. Tehnički je muzej knjigom dolično uzvratio svome osnivaču. Bogatiji smo za knjigu prvoga doktora elektrotehnike u Hrvatskoj.

Profesor Muljević volio je glazbu. Marljivo je fotografirao mnoge događaje, s osjećajem za ono što je lijepo i za ono što treba sačuvati za budućnost. S radošću se pridružio ekskurziji Matice hrvatske iz Zagreba i Ogulina – razgledavanju autoceste od Bosiljeva do Modruša prije njezina otvaranja. Uživali smo u prelijepu krajoliku, slušali o povijesnim i arheološkim spomenicima, a posebno o tehničkim obilježjima ceste koja daje novo značenje hrvatskom prostoru, a i sama je graditeljska znamenitost. O Požegi, gradu svojih predaka, pisao je s poštovanjem. Bio je njegov počasni građanin, a Franjevačkom samostanu u Požegi ostavio je veoma vrijednu knjižnicu. Prije nekoliko godina s ponosom je govorio da je najstariji živući član Hrvatske seljačke stranke. Sve je to bilo odmjereno i jednostavno, a ipak rečeno u pravo vrijeme, s finoćom i prijateljskim uvažavanjem.

Njegovi kolege profesori, dekan FER–a i ravnateljica Tehničkog muzeja Božica Škulj ispratili su ga biranim riječima. Ispratili smo profesora i prijatelja koji je do kraja života radio i stvarao. U dobi kad se ne očekuje trajan rad i inicijative profesor Muljević je radio i poticao druge – darivao je svoje prinose za budućnost domovine i svega onoga za što je živio.

Stjepan Sučić