Treba li nam zaštita od novinara?

Treba li nam zaštita od novinara?

Samo razvijanjem svijesti o profesionalnim standardima odgovornoga novinarstva možemo izbjeći primjere lošeg novinarstva. A to je ujedno najbolja zaštita od napada novinara. Trebamo li se zaštititi od novinara? Jesu li novinari kadri ozbiljno naškoditi ljudima i mogu li svoje velike ovlasti javnog objavljivanja zlorabiti pa time nanijeti (ne)popravljivu štetu?

Žarko Puhovski na prošlom je Medijskom četvrtku u 19 rekao kako je došlo vrijeme da se zaštitimo od novinara, koji imaju snage i mogućnosti nanijeti velike štete pojedincima, a bez prave odgovornosti. Zaista, svatko tko je na vlastitoj koži osjetio što znači napad na njega u medijima može se složiti s Puhovskim. Nema gore stvari negoli kada te prozovu mediji, a pogotovo ako nisi luk ni jeo ni mirisao. Ispravak, odgovor, polemika: sve je to post festum, sve se to shvaća kao pranje grijeha, opravdavanje, ali šteta je već počinjena i može se samo pokušati smanjiti ili nadati kako će napad u tišini pasti u zaborav.

Novinari najčešće nisu svjesni svoje snage ni razornog dometa napada u medijima. Neki čak misle kako je njihova sveta dužnost nekoga prozvati ili prikovati na stup srama. U dijelu novinarskih krugova broje se skalpovi, prepričavaju riječi, slike i ton kojim se netko napao. U gotovo svakom medijskom proizvodu postoji rubrika, emisija ili neki slični uradak koji se temelji na javnom iznošenju prljavoga rublja, tračeva, štikleca, govorkanja iz teško provjerljivih izvora, ali uvijek pikantnih, zanimljivih i vrlo čitanih, slušanih i gledanih.

Puhovski je temu proširio i na ponašanje novinara koji privatiziraju medije, pa imaju snage nekomu kazati da može sanjati kada će se više naći u njegovim novinama, emisiji ili rubrici. Stoga je zaista umjesno pitanje treba li nam zaštita od novinara i takvih napisa?

Nekako istodobno Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu, predavala je Pravo djece u javnosti na studiju Mediji i kultura društva Sveučilišta u Dubrovniku. Jedna ju je studentica pitala ima li načina da se kazni novinar koji je lošim i neetičkim izvještajem nanio štetu djetetu o kojem piše? Nema, gorko je ustvrdila pravobraniteljica. A trebalo bi, komentirali su studenti.

I, je li došlo doba da se štitimo od novinara? Dok se ta tema motala među mojim bilješkama, objavljena je vijest kako je napadnut Željko Malnar. Navodno je neki gledatelj nezadovoljstvo Malnarovom emisijom iskazao udarcem šipkom u glavu novinara. Malnar nije ni izašao iz bolnice, a smijenilo Arsena Oremovića, urednika »Večernjeg lista«, zbog spominjanja premijera Sanadera u nezgodnu kontekstu. Uredništvo, ne čekajući javne reakcije, sankcioniralo je svog urednika.

Novinari, očito, odgovaraju za svoja (ne)djela. Bilo smjenjivanjem, bilo argumentom (šipkom) u glavu.

Je li to dovoljno ili bi trebalo uvesti još neke sankcije za neodgovorne novinare? I, što je to neodgovorno novinarstvo? Ima li pravo osoba koju je novinar uvrijedio ili napao odgovoriti na isti način ili je smjena — ne daj bože šipka — primjerena kazna?

Očito je vrijeme za preispitivanje profesionalne odgovornosti novinara, ali i ozbiljno preispitivanje mogu li središta moći nezadovoljna novinarstvom uzeti pravdu u svoje ruke.

Rasprava je nužna, a sretna je koincidencija da se upravo u nas tiska kapitalno djelo Deontologija medija francuskog stručnjaka za medije Claudea-Jeana Bertranda, profesora emeritusa sa Sorbone, koji će svoju knjigu predstaviti u Zagrebu potkraj ožujka.

Novinari stalno preispituju temeljna etička načela svoje profesije, pokušavajući to primijeniti na praksu. Bertrand to i naglašava: samo razvijanjem svijesti o profesionalnim standardima odgovornoga novinarstva možemo izbjeći primjere lošeg novinarstva. A to je ujedno najbolja zaštita od napada novinara.