Svečanosti za Mlakarove

Svečanosti za Mlakarove

Ono što je trenutno mnogo važnije ono je što je uvijek zanimalo Mlakara: ples kao živa umjetnost. Je li povijest utkana u sadašnjost i budućnost?

Prigodnim govorom Milka Šparembleka i izvedbom Lhotkina baleta Đavo u selu 6. ožujka 2007. HNK u Zagrebu pridružilo se nizu svečanih događanja posvećenih poznatom umjetničkom baletnom paru Mlakar, čiji su rad i djelo urasli i u povijest hrvatskog baleta. Stogodišnjici rođenja Pine Mlakara Zagreb dodaje svoj jubilej: sedamdesetu obljetnicu zagrebačke premijere Đavla u selu.

U Sloveniji je proslava pod naslovom Negdanje svečanosti započela simpozijem o djelu Pije i Pina Mlakara, koji je održan 11. i 12. prosinca 2006. u Prešernovoj dvorani Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dok je 13. prosinca u Cankarjevu domu dana svečana predstava: kolaž plesnih ulomaka, isprepleten s video– i audiosnimkama u kojima vlada karizmatična energija Pine Mlakara. Cijeli program, koji je 2. ožujka ponovljen u Novom Mestu, koncipiran je dinamično i u jednom dahu, ali se u prekratkim djelićima sigurno moćnih koreografskih struktura (pripadam u one zakinute koji poznaju samo Đavla u selu, a silno bi voljeli vidjeti i druge koreografije) nije mogla razviti koreografska, a još manje izvođačka misao ni prenijeti snaga mlakarovske ekspresije. Ona o kojoj govore svi koji su s njim radili. Zato nas je na platnu projicirani stari umjetnik, iz čije svake pore i svake žive geste i sjajna pogleda izbija životna strast i vjera u svetu moć plesa, zalijepio za stolce, mlađi i življi od svega što se događalo, iz njegove sada tako visoke vizure, tamo dolje.

Uz simpozij tiskan je i impresivan zbornik, koji zaslužuje detaljniju analizu, ali ovom prigodom neka bude barem upozorenje i uputa za sve koji žele više informacija i uvida u vrijeme i širinu djela Mlakarovih. Riječ je ne samo o prilozima za buduću monografiju nego i bogatu temelju za nju. Bogato popraćen fotografijama i dokumentima, zbornik donosi i bibliografiju koreografskih ostvarenja, i povijesni pregled i opis koreografija, i sjećanja i tematske rasprave autora kao što su Milica Jovanović, Henrik Neubauer, Mirko Ramovš, Andrej Inkret, Vesna Mlakar, Tomo Mlakar, Milko Šparemblek, Milček Komelj…

(Hrvatsku tek čeka promišljanje i detaljnija analiza njihova djelovanja na našim prostorima, jer tu postoje mnoge specifičnosti i iznimno jake veze.)

No, ono što je trenutno mnogo važnije, rekla bih, i od neke nove, opsežnije monografije ono je što je uvijek zanimalo Mlakara: ples kao živa umjetnost. Je li povijest utkana u sadašnjost i budućnost? Hoće li slovenska baletna scena barem sada iskoristiti njegovo znanje, savjete, razmišljanja, sačuvane u tekstovima poput Memoranduma ili će ga spremiti u lijepu povijesnu ladicu, muzeja u Novom Mestu, i samo na okrugle jubileje malo obrisati prašinu?

Maja Đurinović