Straussova čarolija zvuka

Straussova čarolija zvuka

U nizu atraktivnih gostovanja stranih orkestara u ciklusu Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb 20. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog predstavio se Simfonijski orkestar Radija Frankfurt pod ravnanjem Paava Järvija, od ove sezone šefa dirigenta toga orkestra s tradicijom dugom više od tri četvrt stoljeća. Solist je bio vodeći francuski violinist mlađe generacije Renaud Capuçon, a program je bio sastavljen isključivo od djela Richarda Straussa. Bio je to Koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 8, omeđen dvjema simfonijskim pjesmama, Don Juan, op. 20 i Život junaka, op. 40.

Za razliku od simfonijskih pjesama, njegov jedini koncert za violinu i orkestar iz 1881, dakle kada je skladatelju bilo tek sedamanaest godina, uglavnom je nepoznat. Naime, taj se koncert vrlo rijetko izvodi, jer unatoč stanovitim vrlinama iz kojih se već nazire budući majstor orkestracije, ima i mladenačke nespretnosti. Stoga je bilo pravo zadovoljstvo upoznati to osebujno djelo u vrsnoj izvedbi Renauda Capuçona, virtuoza lijepa tona te muzikalne, pregledne i sugestivne interpretacije. Posebice se svidio središnji, pjevni stavak Lento ma non troppo.

Sedam godina poslije Strauss piše simfonijsku pjesmu Don Juan, a na kraju toga znamenitog opusa simfonijskih pjesama nalazi se monumentalan Život junaka iz 1899. kao sukus njegova skladateljskog poslanja. Ta svojevrsna autobiografija majstorsko je djelo uz znatno povećan orkestar, koji pruža dodatnu motivaciju glazbenicima da se prepuste Straussovoj čaroliji zvuka.

I upravo se u tim djelima Simfonijski orkestar Radija Frankfurt pokazao u punom sjaju, vođen sugestivnom i znalačkom gestom maestra Järvija. Vrsni solisti u orkestru (spomenimo samo prvu violinu i obou!) zabljesnuli su tonom, frazom i elegancijom, kao vrhunci unutar složnih dionica kompaktna i plemenita zvuka. Posebno se to odnosi na sekciju gudača, koja zbog brojnosti rijetko postiže takvo jedinstvo.

Iznimni kvartet tuba

Na drugom koncertu Komornoga ciklusa puhača zagrebačke filharmonije Aulos 5. ožujka u Muzeju za umjetnost i obrt nastupio je XL kvartet tuba. Za razliku od prethodnog koncerta, kada se predstavio Puhački oktet kao novi ansambl zagrebačke filharmonije, XL kvartet tuba već je dobro znan u našoj sredini, te je dobio priznanja i u inozemstvu. Utemeljio ga je 2002. Krunoslav Babić, prvi tubist Zagrebačke filharmonije, kojem su se pridružili kolege Viktor Kirčenkov, Mario Šincek i Josip Kapović. Njihovom zaslugom to limeno glazbalo najdubljeg registra među puhačima izašlo je iz orkestralne anonimnosti i pokazalo se itekako zanimljivim solističkim i komornim instrumentom.

Budući da za kvartet tuba nema dovoljno izvorne literature, repertoar ansambla temelji se na obradama djela klasične glazbe svih stilskih razdoblja i jazza. U tom je smislu bio sastavljen i program prvoga koncerta XL kvarteta tuba u ciklusu Aulos, uz sudjelovanje gosta na udaraljkama Ivice Lukšića i uz popratne riječi umjetničkoga voditelja Krunoslava Babića. Jean-Joseph Mouret: Rondo, Johann Sebastian Bach: Contrapunctus IX (Umjetnost fuge) i Air (iz 3. suite za orkestar), Wolfgang Amadeus Mozart: Uvertira iz opere Čarobna frula, Frugyes Hidas: Tubaquartet, Jan Koetsier: Wolkenschatten, Astor Piazzolla: Oblivion, Dmitrij Šostakovič: Jazz Waltz br. 2, John Stevens: Benediction, Arthur Frackenpohl: Pop suite, Lew Pollack: That´s a Plenty. Sam pregled koncertnoga programa dovoljno govori o njegovoj raznolikosti i zanimljivosti.

Vrsni glazbenici, pravi virtuozi, savršeno usklađeni kao ansambl, dokazali su da njihovi instrumenti raspolažu velikim dinamičkim i izražajnim mogućnostima, od mekoće i topline, do snage i prodornosti. Muzikalnost, pokretljivost i stilska čistoća, uz neobične doživljaje nekih dobro poznatih evergreena, raspoložili su brojnu publiku u atriju Muzeja za umjetnost i obrt. Velikim odazivom ona je dala potporu ne samo sjajnim glazbenicima nego i vrijednu projektu Aulos, kojim se javnost želi upoznati s Muzičkom zbirkom MUO i potrebom njezine obnove.

Apartni spoj starog i novog zvuka

Posljednji kućni koncert Iz salona Očić, održan 8. ožujka pod okriljem Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, predstavio je zanimljiv umjetnički i bračni par — saksofonista Nikolu Fabijanića i čembalisticu Lindu Mravunac Fabijanić. Želeći muzicirati zajedno na instrumentima čije podrijetlo dijele dva stoljeća, Fabijanići su u nedostatku izvorne literature za saksofon i čembalo posegnuli za baroknim djelima napisanim za čembalo ili za neke druge duhačke instrumente uz čembalo.

Linda je izvela četiri sonate za čembalo Domenica Scarlattija u povodu 250. obljetnice autorove smrti, a zajedno s Nikolom sonate Georga Philippa Telemanna, Georga Friedricha Händela i Johanna Sebastiana Bacha (izvorno napisane za obou, odnosno flautu i čembalo). Linda je svirala na kopiji talijanskoga čembala iz 17. stoljeća, a Nikola je izabrao sopran-saksofon, koji se po boji vrlo lijepo stopio sa zvukom čembala.

Nova, neobična kombinacija ta dva instrumenta i skladno muziciranje dvoje darovitih i maštovitih umjetnika istraživača pružilo je nesvakidašnji doživljaj, koji bi mogao nadahnuti današnje skladatelje da napišu nešto izvorno — upravo za taj apartni spoj starog i novog zvuka.