PUTOPIS KAO SLIKOPIS

PUTOPIS KAO SLIKOPIS

Izloživši strip-table Kronika, serijala koji je već srastao s »Modrom lastom«, Zimonić je metodom stripovskoga pripovijedanja svoje putopise učinio još prijemljivijim i onima kojima je to najpotrebnije, mladeži. Druga cjelina izložbe sastoji se od fotografskih radova

Svijet je već odavno raskrit i otkriven, pa zato pravi putnici samo s čežnjom pogledavaju u nebo. Svemir je kažu beskrajan… Iako je u jednom trenutku izgledalo da će putopis utrnuti, on se srećom nije ugasio, promijenilo se samo putopisanje. Istinitost izrečenog potvrdila je izložba Putopisi Krešimira Zimonića, u Galeriji Prozori Knjižnice S.S. Kranjčevića pa je i naziv galerije pomogao da postav izloženih stakala poprimi značaj metafore. Zar misao o putovanju ne nastaje u prozoru? Kroz njih gledamo stvari preko puta, te tako blisko i poznato stvara nemir za otkrivanjem dalekog i stranog. Bez nemira nema radoznalosti, a bez nje nema putovanja, jer radoznalost pretpostavlja cilj. Bez postavljena cilja putovanje se pak pretvara u skitnju, prometno premještanje iz mjesta u mjesto.

Oboružan površnošću načina života, moderan turist poprima sve odlike skitnice. On je svagdje, a zapravo je nigdje. Želi vidjeti sve, a ne vidi ništa. Iako u vječnoj dokolici, uvijek je u žurbi te stoga kretanje postaje svrhom putovanja. Valja upozoriti na osobitost Zimonićevih putopisa, njegove slikopisne bilježnice, koja i u letimičnu razgledu niječe turističku i samodopadljivu sliku svijeta. Ukoliko je moguće određenje putopisca kao putnika koji gleda i vidi za druge, onda je Krešimir Zimonić istinski putopisac. Iz svake je fotografije Irana, Egipta, Izraela i Jordana razvidna svijest istinskog znatiželjnika, znalca za nepoznato, koji ne putuje kao brodska škrinja, nego svojom osobnošću bilježi, čuva i iščitava znakove kulture u koju je došao.

Sama je izložba složena od dvije cjeline koje se, iako odjelite, međusobno prožimaju. Izloživši strip-table Kronika, serijala koji je već srastao s »Modrom lastom«, Zimonić je metodom stripovskoga pripovijedanja svoje putopise učinio još bližima i onima kojima je to najpotrebnije — mladeži. Lik Zlatke, uronjen u stvarnosni ambijent fotografije, slijedi putopisca, a za Zlatkom putuje i čitatelj.

Druga cjelina izložbe sastoji se od fotografskih radova, panoramskih fotografija načinjenih montažnim postupkom računalom. Nanizani u trake velikog formata, osim što nude preglednost, podsjećaju na formalnu organizaciju strip-tabloa te se i na taj način prožimaju s Kronikama.

Posjetitelji su mogli uživati u egzotičnim prizorima iz Irana: Kaspijsko jezero, Persepolis te cesta između Yazda i Isfahana. Egipat nam se približio s hramom u Karnaku, piramidama i Zapadnom obalom, dok će nas Izrael opčiniti prastarim Zidom plača, Maslinskom gorom, Crkvom svih nacija i Zlatnim vratima, Cedronskom dolinom i nezaobilaznim Mrtvim morem.

Iako poznati motivi, na Zimonićevim fotografijama oni posjeduju draž neviđenog, izgledaju drukčije nego što smo navikli. Jordan tako začuđuje fotografijama Petre Al Deir, Wadi Ruma, Aqabe i Karaka. Motreći kroz prozore uz koje su postavljeni radovi mogli ste vidjeti hramove usječene u stijeni, drevne crkve početka kršćanstva, Darijevu palaču, Kaspijsko jezero, koje još nazivaju i morem, i pravo Mrtvo more! Tko je htio, gledao je tisućama kilometara dalje!

Ako samo jedan dječak ili djevojčica osjeti poput Zlatke čežnju za daljinom, i jednoga dana otputuje kroz plavetnilo na neki zeleni otok, izložba je ispunila svoju svrhu, a sudeći po broju posjetitelja izložbe nećemo oskudijevati putopiscima, baš kao ni crtačima!

Jer može se putovati i biti, a može se putovati crtajući — i snivati. Krešimir Zimonić umije i jedno i drugo — i treće!

Zvonko Todorovski