PROMICANJE DVOJEZIČNOSTI

PROMICANJE DVOJEZIČNOSTI

Supplizio e armonia / Patnja i sklad, prev. Velimir Žigo, Zajednica Talijana Zadar / Comunita degli Italiani di Zara, Zadar, 2006.

Rečeno je da su prevoditelji posrednici između dviju kultura ili između dvaju jezika. U povijesti književnosti ostalo je zapamćeno da su pjesnici često prevodili pjesnike i da su oni, zahvaljujući pjesničkom senzibilitetu, bili najbliži izvorniku. Prevoditelj Velimir Žigo, viši lektor na odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru, vođen osobnim afinitetima prema iznimnim talijanskim pjesnicima iz prve polovice 19. stoljeća, pružio nam je ugodu čitanja ponajboljih pjesama odabranih pjesnika. Čuveni talijanski hermetičari: Giuseppe Ungaretti i nobelovac Eugenio Montale, te posthermetičari Sandro Penna i Giorgio Caproni, predstavljaju u ovom izboru vrhunske dosege čiste poetske riječi. Bitni motivi života i Bitka, kao što su ljubav, samoća i patnja, usprkos posebnostima, povezuju tu veliku četvoricu. Traženje tzv. svemirskog ekvilibrija, svojstveno svim pjesnicima, postavlja u središte toga univerzuma, čovjeka, ugroženo i jedinstveno ljudsko biće koje želi biti više od objekta u prolazu. U čuvenim stihovima iz Sipinih kostiju nobelovac Montale dosegnuo je poetskim sintagmama vrhunac — kontrapunktom — u kojem se oduvijek lomi i uzdiže čovjek: »Znan mi je trenutak kad i najbešćutnije biće / izobliči surova grimasa /: nakratko je otkrivena nevidljiva muka. / To ne vide ljudi u bezglavu trku.«

Prevoditelj, Velimir Žigo, preveo je Montaleove stihove zadržavši duh izvornika i osebujnost ritma te odavši posebnu pozornost hrvatskom jeziku u rasporedu poetskog meditiranja i uporabi određenih riječi: »Vi, riječi moje, uzalud odadoste ujed / skriti, vjetrić što u srcu piri. / U većem je pravu onaj koji šuti. / Pjesma koja jeca uvijek dušu smiri.« Čitajući prijevod poetskih meditiranja u kojima je sadržana mudrost bivstvovanja, ne možemo se oteti dojmu da primamo u svoju duhovnost nešto svoje. Kao da je pjesma napisana na hrvatskom jeziku. To je, dakle, onaj fenomen ponovnoga stvaranja u koji nas uvodi prevoditelj, odan umijeću riječi.

Prevoditeljski postupak pratimo i u pregnantnoj, aforistički osmišljenoj pjesmi koja po svojoj formalnoj strukturi, a u skladu s duhom izvornika, podsjeća na ono ponajbolje u haiku-pjesništvu. Tako progovara Giuseppe Ungaretti u svojem dvostihu Vječno: »Između ubrana i darovana cvijeta / neizrecivo ništa«. Prevoditelj Velimir Žigo pokazao je, uz prevoditeljsku akribiju koja uključuje temeljitost te savjesnost, i svoj stvaralački impuls. Supplizio e armonia, Patnja i sklad, pravi je naslov za njegove prevodilačke napore i nastojanja.

Ne samo za literarne sladokusce nego i za sve one koji žele znati više, knjiga Patnja i sklad donosi kratke biografije odabranih pjesnika te studiozan predgovor hrvatskoga pjesnika Tomislava Marijana Bilosnića. Promicanju dvojezične kulturne suradnje pridonosi i »nakana Zajednice Talijana u Zadru«, kako ističe predsjednica Zajednice Rina Villani, »da s talijanskim i hrvatskim prijateljima podijeli bogatstvo velike književnosti«.

Ljerka Car Matutinović