Proljetni kvartet

Proljetni kvartet

Premijera četiri kratkometražna filma nastala u produkciji HFS-a

Četiri filma, četiri autora... četiri autorske poetike. Predstavljanja filmova nastalih u produkciji Hrvatskoga filmskog saveza često su zajednička za njih nekoliko. Na taj način stječe se uvid u raznovrsnost produkcije, okupe se ljudi — prijatelji, znanci i suradnici svakog od autora — te se zgodi filmsko događanje od kulturne i društvene važnosti za ovdašnju malu filmsku zajednicu. Tako je bilo i ovaj put, 4. ožujka, koji je osim proljetnih mirisa na Tuškanac donio i buké(t) četiri najnovija filma hrvatskih autora različitih naraštaja.

Damir Čučić filmski je majstor eksperimenta i dokumenta već vrlo zavidna opusa. Najčešće u suradnji sa snimateljem Borisom Poljakom, Čučić nam je ponudio neke od najzanimljivijih filmova hrvatske kratkometražne produkcije posljednjih godina. La petite mort / Mala smrt eksperimentalni je ili, kako sam autor kaže, »apstraktni film« nastao iz dokumentirane sirove filmske građe. Riječ je, naime, o snimkama električne naprave / lampe koja ubija kukce. Dok se u uvodnome, prvom kadru, kao svojevrstan prolog, pojavljuju rojevi sićušnih letećih životinjica, čineći osebujnu magiju ljetne večeri, nastavak filma tematizira spomenutu napravu. Električna svjetiljka, u bljeskovima digitalne teksture, postaje ubojicom životne energije sitnih stvorova. Vizualno, film je iznimno atraktivan, dok se tonski kreće između hladnih, digitalnih zvukova prema humanijem tonu glasovira. Nakon virtualnim prostorom nadahnuta i vrlo dojmljiva ostvarenja Onkraj (2002), Poljak i Čučić ponovno su nam podarili digitalno transponiran materijal. Film iščitavam i kao poruku o digitalnom, anorganskom usmrćivanju organskog života. Sam pak naslov, mala smrt, vezan je uz navlastito žensku vrstu orgazma. Čučićev film, dakle, priziva vječnu povezanost erosa i thanatosa!

Women on Board / Žene na brodu diplomski je rad zagrebačkoga studenta Vjekoslava Živkovića. Pod tutorskom palicom Joška Marušića mladi je autor ponudio vrlo zanimljiv animirani film. Protagonist crtića strastveni je izrađivač maketa brodova u boci. No, u njegovu hobiju najveća mu je prepreka dosadna supruga, koja ga neprestano terorizira. Nakon strašnoga bračnog obračuna, Lik se smiruje (da li?) na izdržavanju zatvorske kazne, gdje se posve može posvetiti svojoj velikoj strasti. Prepun bizarnosti i vizualnih eskapada, svojstvenih poetici crtića, Živkovićev film nosi i poruku. Sadržana je u tomu da muškarac ne može pobjeći od žena, pa čak ni u naizgled muškoj zajednici zatvora. Žene na brodu navješćuju autora koji obećava.

S druge strane, Sandra Sterle već je afirmirana i potvrđena video- i eksperimentalnofilmska autorica. Osim toga, bavi se i performansom. Dakle, multimedijalna je umjetnica koja u radovima spaja tijelo i filmski zapis. Desetoboj / Decathlon neobična je autoričina kombinacija tih dvaju segmenata. U deset slika različita trajanja ponuđen nam je osebujan spoj sporta i »fizičkog teatra«. Sportska pravila uspoređuju se s umjetničkim, performativno-ritualnim procesima kreirajući svojevrstan hibrid. Sandra Sterle, kako sama kaže, nije sportašica, no ritualni karakter sportskih fenomena ponukao ju je da eksperimentalnofilmski obradi njihovu moguću interaktivnost s navlastitom sklonošću prema performativnoj umjetnosti. Osim već spomenuta fizičkog kazališta, autorica razotkriva i svojevrstan teatar apsurda. Njezin filmski izričaj, ipak, donekle je celebralan, a više se od Sandrine umjetnosti može emfatički doživjeti u izravnu iskustvu sučelja s prisutnošću autoričina živoga nastupa.

Konačno, posljednji premijerni film večeri bio je Kangaroo Court Ivana Faktora. Sam termin iz naslova slang je izraz za, s pravnog gledišta, nelegitimno suđenje. Faktor i u tome radu nastavlja opsesivno bavljenje svojim filmofilskim herojem — Fritzom Langom, općenito, te njegovim klasikom M (1931), posebice. Ovaj je puta riječ o autorovoj rekonstrukciji poznatoga kadra iz čuvenog filma, gdje kamera švenkom razotkriva masu kriminalaca, svodnika, prostitutki, odnosno cjelokupnoga gradskog podzemlja, koje se pretvara u nelegalno sudište naslovnom ubojici (Peter Lorre). Faktor rekonstruira scenu sa 155 statista i 32 prijatelja-umjetnika. Supostavljanjem izvornoga tona iz Langova filma i autorove vizualne prezentacije neobičnoga skupa razvija se njegova navlastita sinestezija. Faktor ne odustaje od opsesivne povezanosti s Langom i konceptualne umjetnosti. Iako se za pisca ovih redaka ne može reći da je time baš očaran, mora mu priznati autorsku dosljednost i privrženost konceptuali.

Kako već rekoh, filmske premijere u Tuškancu, posebna su zgoda. Program kratkog metra — raznovrsnošću i autorskom izvrsnošću — ponovno je dokazao vitalnost toga segmenta hrvatske kinematografije. S proljetnim buđenjem prirode dobili smo i proljetni kvartet ovdašnje filmske alternative!

Marijan Krivak