Podravski blues

Podravski blues

Ono što je ukupno oduševilo bila je spoznaja da Evačićeva glazba ima neodoljivu kvalitetu univerzalne ideje duboko ukorijenjene u tradiciju maloga kraja

Da se po tko zna koji put potvrdila ona stara o proroku i njegovu selu, pokazuje i primjer Miroslava Evačića, osebujna koprivničkog glazbenika, koji tradicionalnu glazbu zavičaja spaja s bluesom američkog juga i tako ostvaruje posve originalan umjetnički izraz. Naime, samouka dravskog bluesera najprije su prepoznali ugledni britanski magazin »Folk Roots« i američki »Sing Out«, dok je BBC3, zadužen za otkrivanje novih nada world musica, zavrtio (baš kao prije i albume Tamare Obrovac) Evačićevu opojnu glazbu. Tek nakon hvalospjeva autoriteta albumu Čardaš Blues ono što radi taj nesvakidašnji glazbenik otkrila je i domaća javnost, pa je Evačić napokon izašao iz dugogodišnje anonimnosti. S punim pravom, jer zaista je riječ o intrigantnoj pojavi.

Ovom prigodom Evačić je promovirao svoj novi album Blues reke Drave, kolekciju kompozicija koje datiraju još iz razdoblja prije Čardaš bluesa. Program, koji se sastojao od gotovo čitava dva spomenuta albuma, Evačić je započeo s pratećim Čardaš Blues Bandom i usporenom polkom Volim ja, a nastavio eklektičnim spojem međimursko–podravskog folka, čardaša i bluesa. U prvome dijelu posebno je odskočio instrumental Međimurje Medley, »četverostavačna dravska suita« u Cooderovu stilu sastavljena od Bluesa reke Drave, Izvora, Toka i Ušća.

Uslijedio je najdojmljiviji dio nastupa, u kojem je Evačić električnu gitaru zamijenio tamburicom i samo uz pratnju basa izveo Čardaš blues & R'n'R, zatim hukerovsku valcer–parafrazu te Na Ranje Blues, koja je sjajno dočarala Dravu u zoru. Dvojcu se potom pridružila još jedna bisernica i ženski vokal, pa su skladbe Rece Čardaš, Rukavice i Trnovec zasjale nevjerojatnom ljepotom. Kruna tog minimalističkog formata, koji je zasigurno vrhunac dosadašnjeg Evačićeva opusa, bila je izvedba skladbe Čula jesam, u kojoj se izvorna tema razvija od dostojanstvene boli do katarzično gorke kulminacije.

Nakon nastupa gostiju (Livio Morosin i Branko Bogunović–Pif), Evačić je nastup priveo kraju setom s Čardaš Blues Bandom, u kojem se našla posveta jednom od uzora, Blažu Lengeru, te još jedna izvedba Čula jesam, koju je otpjevala Evačićeva supruga Gordana, inače cimbalistica sastava. Autorske skladbe, zbog vidljivih korijena, fino su se uklopile u one tradicionalne, a jednostavni aranžmani temeljeni na žičanim instrumentima pokazali su se primjerenim izrazu. Iako je riječ o začudno laku stapanju tradicionalne glazbe Evačićeva rodnog podneblja s bluesom delte Mississippija, nije se radilo o jednostavnoj mješavini naoko različitih elemenata. Bilo je tu primjesa folka, rocka, jazza, starinskog countryja i začina world musica, čitav slojevit svijet pretočen u pitku i vrlo dopadljivu glazbu.

Ono što je ukupno oduševilo bila je spoznaja da Evačićeva glazba ima neodoljivu kvalitetu univerzalne ideje duboko ukorijenjene u tradiciju maloga kraja. Ljudi su svuda ljudi i njihova glazba odraz je sličnih sudbina, rekao bi Evačić. Ako još niste čuli, svakako nabavite albume i dođite na sljedeći koncert.

Velimir Cindrić