Misli 19. stoljeća

Misli 19. stoljeća

Na početku 21. stoljeća Bilićev jednosatni tjedni vremeplov gledatelje vraća barem dvjesto godina u prošlost

»Pitanje za vas, cijenjeni sugovornici: kako biste vi, u svjetlu najnovijih gospodarskih pokazatelja, a sukladno jasno izraženoj težnji građana Hrvatske za priključenjem zajednici razvijenih zemalja, ocijenili rad Ministarstva istraživanja ruda i gubljenja vremena, kao i trenutno stanje u zbrinjavanju otpadnih voda, osobito imaju li se na umu naši odnosi sa susjedima, planirana izgradnja shopping-centra na mjestu rodne kuće Vladimira Vidrića, ali i recentni tragični događaj u Karlovcu, te onespokojavajući trendovi globalnoga zatopljenja kojem danomice svjedočimo. Ali, molim vas, što kraće, jasno, precizno, koncizno, sažeto, jezgrovito, da vas razumiju gledatelji Hrvatske televizije, za koje su od ovog trenutka otvoreni naši telefoni.«

Eh da, tako poprilici svake nedjelje oko 23 sata, u terminu rezerviranom za TV-kritičare, publiku koja kronično pati od nesanice, kasne ćukove il´ netopire te sve one koji nakon evenata i fashion reporta u Shpitzi još imaju volje buljiti u mali ekran, svoju novu emisiju Lica nacije otvara neuništivi Branimir Bilić. Čovjek koji je punih pet godina predsjedao TV-parlamentom, jednoličnim i uspavljujućim glasom poput Zlatka Tomčića ekvilibrirajući među replikama i ispravkama pogrešnih navoda gostiju, da bi nakon toga zamorno i neinventivno počeo promišljati 21. stoljeće, potom iznenađen stao opažati Znakove vremena (koje za njega očito stoji, jer Branimir unatoč novim TV-formatima i drukčijoj obradi političkih tema sveudilj postojano kano klisurina čuva tradiciju aseptičnog i nimalo provokativna političkog novinarstva nekadašnje TV Zagreb), naposljetku je odlučio naciji otvoreno pogledati u lice. Ono što je vidio očito ga je silno uznemirilo, jer se stječe dojam da je Bilić izborom naslova emisije Lica nacije zaključio da je hrvatsko društvo toliko mnogolično i licemjerno, da je i dvoličnjaštvo mitskog Janusa, rimskoga boga početka, poželjni ideal kojem valja težiti.

Elem, obrađuje tako naš voditelj razne »teme i dileme aktualnog društvenog trenutka«, jezdeći kroz program na svom isluženom kljusetu političke korektnosti i oprezna nezamjeranja, strogo pazeći da razgovori s gostima uvijek budu konstruktivno kritični, odmjereni, pozitivni i blago optimistični, znajući da će, makar »stalna na tom svijetu samo mijena jest«, te da komercijalna konkurencija iz dana u dan nameće sve nemilosrdnija pravila igre, u programu državne dalekovidnice uvijek biti mjesta za spore i nezanimljive, no svakako pouzdane voditelje okruglih stolova, foruma, krupnih planova, plenuma ili kako se već zvali svi ti jednoobrazni projekti Redakcije informativno-političkog programa HTV-a. Pritom je Bilić u svakom trenutku svjestan ozbiljnosti situacije, bremenitosti problema i važnosti svoje prosvjetiteljske misije, što je jasno i iz naziva njegovih projekata. Naime, složenice poput Misli 21. stoljeća, Znakova vremena i Lica nacije nepogrešivo sugeriraju da je njihov autor angažirana, prilično fatalizmom obilježena i filozofski raspoložena osoba koja zna da je pojedinac tek kap u cesarićevskom slapu beskrajne povijesti, praktički zanemariva točka u nepreglednom univerzumu kojoj ne preostaje drugo no da, kantovski zagledana u zvjezdano nebo nad nama, u kasnovečernjem nedjeljnom terminu razglaba o moralnim zakonima u svakoj osobi, frustriranoj korupcijom, nepotizmom, siromaštvom, nepoštivanjem pravne države, amoralom i kojekakvim drugim opačinama koje danomice razjedaju zdravo tkivo društva.

Riječju, na početku 21. stoljeća Bilićev jednosatni tjedni vremeplov gledatelje vraća barem dvjesto godina u prošlost, zbog čega se i termin njegove emisije, identičan onom Mišakova projekta Na rubu znanosti, čini posve logičnim.

U nedavnom intervjuu Branimir je zdvojno zaključio da njegova vrsta voditelja izumire, što je jasan znak rasapa svih društvenih vrijednosti. Ne dajte se, gospodine Biliću, ne dajte se godinama, (post)modernizmu i znakovima novoga vremena.

Josip Grozdanić