Vrijedno djelo

CD: Silvije Glojnarić: Portrait, Cantus / HDS / HRT

Nakon punog desetljeća za pultom Big banda Hrvatske radiotelevizije, maestro je dirigent, skladatelj i aranžer Silvije Glojnarić, dobio i diskografsko priznanje, objavljen mu je autorski disk pod naslovom Silvije Glojnarić — Portrait. Diplomant zagrebačke Muzičke akademije, Glojnarić je u brojnih ljubitelja jazza ostao u sjećanju ponajprije kao vrstan jazz–bubnjar, koji je godinama djelovao u orkestru pred kojim sad već deset godina stoji, te u legendarnom Zagrebačkom jazz–kvartetu, surađujući u to doba s brojnim važnim imenima svjetskoga jazza kao što su: Art Farmer, Big Joe Turner, Slide Hampton, Johnny Griffin, John Lewis, Lee Konitz, Albert Mangelsdorf. Nakon raspada Zagrebačkoga jazz–kvarteta nekoliko je godina bio bubnjar u berlinskom SFB Big bandu. Preuzevši Big band HRTV–a, Glojnarić je nakon više desetljeća podređenih skladateljskom, aranžerskom i uopće programskom svjetonazoru Miljenka Prohaske, tom korpusu udahnuo jedan nov pristup te zvuk s elementima postignuća takvih orkestara u svijetu, izloživši se riziku podvojenih reakcija. Podređen raznorodnim programskim zahtjevima matične kuće, Glojnarić ostaje na ovom disku do kraja privržen vokaciji jazz–glazbenika, skladatelja i aranžera.

Program je diska Portrait sastavljen od deset Glojnarićevih skladbi, kako i priliči prigodničarskom izdanju, ostvarenih u razdoblju 2004 — 2006. u studiju Mozart Hrvatske radiotelevizije. Započinje izvedbom skladbe Space Dancers, u kojoj se autor koristi tutti–dijelovima puhača i udaraljkama, solo korusima trubača Davora Križića pa čak i vokalizama članova orkestra. Glojnarić je inače prepoznatljiv po pisanju duljih i za izvođenje ne baš lakih aranžmana s obiljem zadanih dijelova, angažirajući do maksimuma mogućnost orkestra. Izvedba skladbe Log 2 također je jedan od dobrih primjera, no on može u pristupu biti i znatno moderniji, što zaključujemo već po uvodu skladbe Waiting For Sunrise pijanista Julija Njikoša, koji korusima pridonosi baladnom značaju kompozicije. U uvodu se pak skladbe Sun Ergos autor poigrava i modernim zvukom, prepuštajući linije tenor–saksofonu i pisanim blokovima limenih puhača, da bi izvedba potom prešla u ritmički definiran tempo, obogaćena zvukovima puhača u visokim registrima. Uvod pak u skladbu Another Time Different Timber autor prepušta trombonu i saksofonu, dodajući postupno i druge elemente modernoga jazz–izričaja, ne zapostavljajući pritom ni swing. Posve drukčiji feeling doživljavamo slušajući blues Mystic Soul s duljom uvodnom kadencom sordinirane trube Davora Križića te dvojice trombonista gotovo na stilskom tragu Dukea Ellingtona. Atlantic Charter bi joj se tek u nekim elementima tradicije mogla u spomenutom približiti, dok nas aranžman teme Untold Story s korusima sekcija puhača u početku bez ritma pomalo zavarava jer se nastavlja udaraljkama i vrlo dobrim solo saksofona. Uvodničar je u efektnu sambu Silhouettes ponovno Julije Njikoš, a solist trubač Davor Križić, dok se autor i tu koristi posebnim stop–korusima puhača bez ritam–sekcije, jednim od njegovih autorskih obilježja. Za kraj je programa diska ne bez razloga ostavljeno jamačno najzahtjevnije djelo, napisano za četiri saksofona i big band, Koncert za kvartet saksofona i Big band s uvodom udaraljki.

Bila bi šteta kad bi CD Slivije Glojnarić — Portrait doživio diskografsku anonimnost poput nekih dosadašnjih jazz–izdanja istih izdavača, te se našao samo u rukama jazz–specijalista, jer je doista riječ o vrijednu djelu jednog od naših najistaknutijih jazz–glazbenika.