Vijenac 339

Kazalište

Gradsko kazalište lutaka Rijeka: Mark Twain, Pustolovine Toma Sawyera, red. Saša Anočić

Vragolanove vragolije

Posegnuvši za Tomom Sawyerom, riječko Kazalište lutaka vraća kultni lik djetinjstva naraštaja prije interneta i možemo se nadati da će ga opet uvrstiti među dječje junake

Gradsko kazalište lutaka Rijeka: Mark Twain, Pustolovine Toma Sawyera, red. Saša Anočić

Vragolanove vragolije

slika

Posegnuvši za Tomom Sawyerom, riječko Kazalište lutaka vraća kultni lik djetinjstva naraštaja prije interneta i možemo se nadati da će ga opet uvrstiti među dječje junake

»Danas više od polovice klinaca nema pojma tko je Tom Sawyer. Po meni zastrašujuća činjenica.« Tako počinje kratki tekst redatelja Saše Anočića u kazališnom programu predstave Pustolovine Toma Sawyera Gradskog kazališta lutaka Rijeka, što je nedvojbeno potaknulo riječke lutkare i sama Anočića da se prihvate romana Marka Twaina i osmisle predstavu. Iako dobro poznat po uspjelim (premda za nijansu predugim) predstavama za djecu i odrasle, nekada uglavnom glumac, a danas sve više redatelj, Saša Anočić prvi put radi u mediju lutkarskog kazališta. Uz obilje dobrih vibracija, zahvaljujući sjajnu riječkom ansamblu, imao je prigodu upoznati mogućnosti lutke i, sudeći prema jednom razgovoru, zauvijek je osvojen. Autorica je lutaka Vesna Balabanić (uz pomoć Luči Vidanović i Safeta Kovačevića), dramaturg Matko Botić, a u glumačkom ansamblu (skrivenu iza lutaka) svi su pridonijeli skladnim tonovima predstave. A sam se redatelj odlučio za klasično redanje događaja – od antologijskoga bojenja ograde, preko strašnih scena na groblju i pećini, do smišljanja novih vragolija – prepričavanje bez nepotrebnih zavrzlama, s klasičnim veličanjem prijateljstva i netrpeljivosti prema zlom Indijancu…

Posegnuvši za Tomom Sawyerom, riječko Kazalište lutaka vraća kultni lik djetinjstva naraštaja prije interneta i možemo se nadati da će ga opet uvrstiti među dječje junake. Predstava je namijenjena školskoj djeci (a ne onim najmanjima) i bila bi uspjelija kada bi bila malo… kraća.


Olga Vujović

Vijenac 339

339 - 1. ožujka 2007. | Arhiva

Klikni za povratak