Vijenac 339

Likovne umjetnosti

Samostalna izložba slika Arsena Dedića Neslužbena muzika duha ili kozmička zaljubljenost, Atelijer Lučko, 16. veljače – 5. ožujka, Lučko, 2007.

Umjesto recenzije

Samostalna izložba slika Arsena Dedića Neslužbena muzika duha ili kozmička zaljubljenost, Atelijer Lučko, 16. veljače – 5. ožujka, Lučko, 2007.

Umjesto recenzije

slika

Strašna likovna kritičarka

razoružana odmah na početku neslužbenom muzikom duha ili

kozmičkom zaljubljenošću


Molim te samo me nemoj nahvaliti, kaže Arsen,

nije to ozbiljno slikarstvo

Nemoj to kunsthistoričarski analizirati,

moji crteži nisu ništa ozbiljno.

Tobože.


A kako da mu se ne divim...

Ima u toj njegovoj lakoj skromnosti skrivena, tajna nada

da ću pokazati

nježnu razdraganost crtežima; odobravanje, priznanje

that I’ m totally moved.

Ipak je on po horoskopu Lav kao i ja,

i znamo što to znači,

da pozornica uvijek prešutno postoji,

čak i kada je nitko drugi ne vidi.


Usprkos svemu

rečenom i viđenom

Arsen možda nije svjestan — ili mi ne vjeruje

Svaki je crtež fino ugođena minijatura likovnog tkanja,

a ne neka usputna, terapijska likovna trivia,

črčkarija,

likovna epizodna uloga,

slikarski niškoristi.

Zuckerwasser Malerei


Općinstvu na znanje i ravnanje!

To je slikar što na krilima vlastite opere buffe progovara

uvijek u skladu sa svojim imenom.

Mrtvi ste. Ili

otporni do vječnosti.


Kriška torte, kapula, kukumari na stolu, kutije Marlbora,

balancani, paprike

i mali portret admirala iz obitelji, naravno.

Jer krv nije voda, a diplome ništa ne dokazuju:

Lekcija No. 5, za sve akademske umjetnike od pjesnika što

»izložbe drži po prigradskim naseljima i bajtama«, kako sam kaže.


I kako da mu se ne divim:

dok neki velikani slikarstva u Hrvata manično premazuju metre platna

za zadnju retrospektivnu izložbu, sedmu već takvu po redu,

umjesto da novac za materijal uplate za gladnu djecu

Arsen u maloj likovnoj suiti pokazuje pravac.

Modernistički zamaskiran kao komedijant, ironičar, Pjesnik

da ne kažem nešto gore

lako ćemo, lako ćemo

Na pragu Obsiegerova Ateliera Lučko

prva mi je neoriginalna misao kako sve smislene stvari u životu

dolaze u malim dimenzijama

uvijek u fusnotama

Arsen me od napredne poststrukturalistice i nabrijane dekonstruktivistice

ponovno vratio

u prvi razred

osnovne škole.


Iva Körbler

Vijenac 339

339 - 1. ožujka 2007. | Arhiva

Klikni za povratak