U vrtlogu

U vrtlogu

Sve su glazbene komponente u Newmana složene, ali ih logika slaganja čini jednostavnim, uobičajenim i neprimjetnim. No sve je to samo naizgled

Kada je Thomas Newman napisao glazbu za film U vrtlogu života, njegovo je ime postalo sinonim za tip skladanja koji je izvana pasivan, a iznutra aktivan, koji se naizgled ne miješa u ono što se zbiva pred očima gledatelja, a koji opet, na neki način, sugerira sadašnjost, budućnost i prošlost. Tako je skladao i za film Todda Fielda Mala djeca. Prenoseći na početku misao o zvuku muzičkih kutijica, porculanskih lutki i brojnih satova, Thomas Newman ne zadržava tu jednu misao. Partitura se razvija, poput pomno isplanirane i zamišljene priče i likova u romanu Toma Perrotte.

Glazbe je zapravo vrlo malo — film je prepušten priči i ne dopušta njezino romantiziranje ni u jednom trenutku. Svakom drugom skladatelju malo glazbe bilo bi poteškoća, no to je upravo ono što Newman traži. Povremeno se stapajući s pričom, neopazice ulazeći i izlazeći iz filma, glazba postaje drugi narator koji iz vlastite perspektive progovara o unutarnjem životu Brada i Sare, njihovim mislima i željama. Tako glazbeni brojevi mijenjaju instrumentaciju (ali zadržavaju komorni zvuk), mijenjaju čak i glazbeni jezik postupno se usložnjavajući, ali nikada ne postaju lajtmotivički označitelji za lakše praćenje, anticipaciju ili reminiscenciju. Naizgled, glazbeni jezik vrlo je jednostavan, no to je samo dojam koji je skladatelj želio ostaviti skrivajući pravo lice svoje kreativnosti ispod prikazanog. Odjavna špica ipak otkriva: komorni gudački sastav (koji je, nakon niza instrumentalnih kombinacija u filmskoj partituri, naposljetku postao dominantan) pokazuje Newmanovu muzikalnost, njegovu vještu igru harmonijama, specifičan odnos prema melodiji, specifičan odnos prema tonalitetu i ritmu. Sve su glazbene komponente u Newmana složene, ali ih logika slaganja čini jednostavnim, uobičajenim i neprimjetnim. No sve je to samo naizgled, jer glazba filma Mala djeca, i bez filmske potpore u koju tako milo uranja, upravo poziva na slušanje bez gledanja.

Irena Paulus