Moj galebe

Moj galebe

Tijekom odjavne špice svake epizode serijala prikazuju se neuspjele scene, iz kojih je vidljivo da se glumačka postava za vrijeme snimanja odlično zabavlja. Utješno je znati da je Cimmer fraj barem nekomu smiješan

Kad je Zlatan Zuhrić u liku Aljoše iz Muća prvi put sjeo u klupe Večernje škole profesora Željka Pervana, malo je tko mogao naslutiti koliko će pogubne posljedice taj nimalo pedagoški čin imati na stanje televizijskoga humora u Hrvata. Riječ po riječ na tvrdoj ikavici, uz isprva razmjerno duhovito variranje općih mjesta iz bradatih viceva o Dalmatincima, te prenaglašavanje stereotipa i dodatno karikiranje ionako karikaturalnih javnih predodžbi o stanovništvu Dalmatinske zagore (vidjeti filmove Da mi je biti morski pas i Oprosti za kung–fu Ognjena Sviličića, knjigu Ante Tomića i film Što je muškarac bez brkova Hrvoja Hribara, te seriju Naši i vaši koju reprizno emitira HTV), u međuvremenu je toliko metastaziralo, da nas Zuhra u ulozi Aljoše iz Muća, pardon Joška Macole s neimenovanog srednjodalmatinskog otoka, u programu Nove TV u posljednje vrijeme zabavlja čak dvije večeri za redom, jasno u tzv. prime timeu.

A da stvar bude gora, štono kaže notorni reklamni slogan, to još nije sve. Subotom navečer, na prvoj tuzemnoj komercijalnoj televizijskoj postaji gledatelj domaći obični (Televizicus vulgaris domesticus) u Zlatanovu humoru može uživati gotovo puna dva sata, najprije u smušenom i zamornu Zuhra light showu, a odmah potom u tragikomičnu i navodno humorističnu serijalu Cimmer fraj.

Uredništvu Nove TV u promišljanju i kreiranju programa možda je najveći problem potpuno nekritički odnos prema sadržajima koji im se nalaze na raspolaganju, osobito ako su ih za velik novac otkupili od državne dalekovidnice. Primjerice, nakon što Siniša Svilan i Iva Gačić tijekom zimskoga prijelaznog roka svoju nejaku momčad pojačaju milijunski vrijednim transferima Hloverke Novak–Srzić i spomenutoga Pervanova pačjeg razreda, da bi uloženi novac što prije povratili, centar Hlo i odavno izraubano desno krilo Pervana smjesta stanu svakodnevno eksploatirati, nimalo ne vodeći računa o potroš(e)nosti televizijskih lica, ili o činjenici da se publika pred malim ekranima lako zasiti i znatno kaloričnijih TV jestvina no što su emisije rečenih vedeta.

Isti je slučaj i s već nepodnošljivo neduhovitim, neinventivnim i repetitivnim gospodinom Zuhrićem, uvjerenim da je kombinacija iritantno nazalna i bučna dalmatinskog govora, nepripremljenosti uloge, te posljedično tome najčešće promašene improvizacije na račun seksizma i šovinizma navodno tipičnoga dalmatinskog galeba, bogomdana kombinacija za stjecanje gledateljske naklonosti. Sjetimo li se kultnih Smojinih serija Naše malo misto i Velo misto, ili Raosovih i Vrdoljakovih Prosjaka i sinova, jeftina produkcija, prizeman prvoloptaški humor i nemaštovito eksploatiranje high–koncept dosjetki, na što se redovito svode sve epizode Cimmer fraja, doimaju se osobito jadnima.

Naime, baš kao što je njegov nevoljni hotelijer Joško Macola svojevrsna, iznimno blijeda, nezanimljiva i neuvjerljiva kopija Smojina konobara Roka Prča, kojeg je nezaboravno utjelovio danas kontroverzni Boris Dvornik, Joškova supruga Anđa ne samo imenom neusporedivo je vulgarnija i nerazrađenija inačica temperamentne, hirovite i jezičave Rokove bolje polovice Anđe Vlajine. Uz dobar gledateljski ukus, u otužnu sparivanju Goge Bjondine i Aljoše, najveća je kolateralna žrtva Enis Bešlagić, neosporno darovit glumac i komičar koji bi morao početi voditi računa o kakvoći projekata u kojima nastupa. Nažalost, Cimmer fraj neće ostati jedina Bešlagićeva i Zuhrina suradnja, jer Stanlio i Olio domaćeg sitcoma već pripremaju novi projekt Seks i selo.

Tijekom odjavne špice svake epizode serijala prikazuju se neuspjele scene, iz kojih je vidljivo da se glumačka postava za vrijeme snimanja odlično zabavlja. Utješno je znati da je Cimmer fraj barem nekomu smiješan.

Josip Grozdanić