Ljaljin dom

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, br. 3–4, gl. ur. Slavko Jendričko, Matica hrvatska Sisak, Sisak, 2006.

Kada bi kojim slučajem i za književne časopise postojao probni rok za konzumaciju unutar kojega proizvod možete vratiti i dobiti povrat novca ukoliko niste zadovoljni kakvoćom, vjerojatno tek mali broj uredništava ne bi strepio u tom razdoblju, a među njima bi bilo i uredništvo sisačkoga časopisa »Riječi«. Fraza ići na sigurno ovdje dobiva pozitivnu konotaciju, jer uzimajući ovaj časopis u ruke unaprijed možete znati da ćete u njemu pronaći kvalitetan sadržaj.

Kada tomu prispodobimo i vizualan izgled – opremu časopisa, dobivamo rezultat koji u cjelini svakako zaslužuje visoku ocjenu. Ipak, izdanje nije bez slabosti, a one se odnose na povremene, ali uočljive tipfelere (ovaj put to su muke po slovu ž, koje uporno na mjestu gdje treba biti veliko biva malo i obrnuto), kao i na stranicu sa sadržajem. Naime, ona je do kraja pojednostavnjena i iako je kao takva u skladu s vizualnim identitetom časopisa, nije od neke pomoći u snalaženju među tekstovima koji se protežu na gotovo dvije stotine stranica, jer nudi tek ime i prezime autora i naslov, ne upućujući na to o kakvoj je vrsti teksta riječ i pripada li on određenom tematu. Premda bismo takvu koncepciju mogli povezati s imenom »Riječi« kao općim pojmom pod kojim se svi tekstovi vrijednosno izjednačavaju, a kreiranje hijerarhije među njima prepušta čitateljskoj slobodi izbora vođenoj osobnim interesom i ukusom, nešto razrađenija stranica ipak bi bila od pomoći.

Sadržajno, novi broj ponovno nudi vrijedne priloge, dijelom oslanjajući se na svoje prokušane suradničke snage, a dijelom otvarajući prostor novim autorskim imenima.

Književna praksa ispunjava većinu sadržaja broja, a otvara je temat posvećen suvremenoj slovačkoj književnosti. Prijevode tekstova šestorice slovačkih pisaca prati uvodni tekst Ludwiga Bauera, koji daje kratak pregled književnih kretanja u Slovačkoj od početka dvadesetog stoljeća do današnjih dana, kada su političke promjene i bitno drukčiji položaj pisca u društvu doveli do književnosti koja je opisana kao crni optimizam. U proznom bloku svakako treba spomenuti i zanimljivu pripovijest Ljaljin dom Ljudmile Ulickaje, suvremene ruske predstavnice ženske proze. Domaća je proza predstavljena četvoricom autora. Dvama ulomcima iz romana (Milorad Stojević i Kemal Mujičić Artman), pripoviješću Toaletni listići Milka Valenta te proznim prisjećanjima Darija Grgića zajednička je tematika svakodnevice, iz koje svaki autor crpe nadahnuće na svoj način.

Kada govorimo o rubrici Eseji, tada se taj žanr ovdje doista pojavljuje u najširem smislu te riječi — od filozofskih eseja, književnoteorijskih tekstova do onih koji su na samu rubu pripovjednoga. Nešto zahtjevnijima tako možemo ocijeniti tekstove Žarka Paića koji piše o Jeanu–Paulu Sartreu kao posljednjem paradigmatskom filozofu–intelektualcu, propitujući, među ostalim, odnos filozofije i intelektualnog angažmana u društvu, te Martina Riesebrodta koji se bavi fenomenom ponovnoga velikog povratka religija u svijetu i njihova značenja kao javne sile. Rubrika među ostalim donosi i prikaze pjesništva Jagode Zamoda (Darija Žilić) te književnih djela Slađane Bukovac (Petra Sigur Drnić), a za preporuku je i tekst Antropologija vode engleske autorice Anne Carson koja vlastitoj ljubavnoj priči, »ništa drugačijoj od ostalih, samo bolje dokumentiranoj«, prilazi antropološki, nalazeći analogiju između žensko–muških odnosa i vode, koje određuje neuhvatljivost i nepostojanost. Pjesme pak Anne Carson uvode u prilično opsežan blok domaće i strane poezije.

Okvir prilozima s književnom tematikom čine oni koji skreću u područje glazbe, pa tako broj otvara tekst Gorana Rema o sisačkom surf–bandu The Bambi Molesters, a zatvara ga kronika glazbenih događanja u Sisku koju piše Đurđica Lasić Vuković.

Kontinuitet književnih tema također je nakratko prekinut prilogom Ivice Župana, koji piše o stvaralaštvu mladog hrvatskoga likovnog umjetnika Denisa Kraškovića, čiji šarmantni i maštoviti radovi na najbolji način slikovno upotpunjuju ovo izdanje »Riječi«.

Ljubica Anđelković