EKOLOŠKE I OKOLIŠNE POSEBNOSTI HRVATSKE

Kada ekološke posebnosti komparativno sagledamo u europskom kontekstu, možemo o hrvatskim posebnostima utemeljeno govoriti kao o izvrsnostima. Takav pristup i argumentacija može vrlo korisno djelovati u procesu tvorenja pozitivne slike o nama samima i našoj domovini

Svaka zemlja ima ekološke i okolišne posebnosti koje, uz kulturnu baštinu i povijesnu memoriju, čine dio temeljnih elemenata identiteta neke zemlje. Prirodna baština je bitan, korijenski i polazišni dio hrvatskog identiteta. Zamisliti Hrvatsku bez Velebita, Dinare, Učke, Biokova, rijeke Zrmanje, Krke, Korane, Save, Dunava, Kupe, Dobre, Plitvičkih jezera, močvara Kopačkog rita i Lonjskog polja, doline Neretve, bez Jadrana, njegovih otoka i zaljeva, bezbrojnih ambijenata i zakutaka što tvore jedinstveni krš, kamen vapnenac, bez zagorskih brega, bez tridesetak autohtonih životinja, bez bogate biološke raznolikosti, prirodnih šuma, obilja obnovljivih izvora voda, nije moguće.

Kada te ekološke posebnosti komparativno sagledamo u europskom kontekstu, možemo o hrvatskim posebnostima utemeljeno govoriti kao o izvrsnostima. Takav pristup i argumentacija može vrlo korisno djelovati u procesu tvorenja pozitivne slike o nama samima i našoj domovini. A ne može škoditi ni tvorenju državne politike promoviranja zemlje u modernim globalizacijskim razvojnim kontekstima. Takav pristup može primjereno, na moderan i samosvjestan način, informirati i građane drugih zemalja o Hrvatskoj.

Krenimo od hrvatskog bogatstva u vodi. U svjetskim razmjerima, Hrvatska po obnovljivim zalihama vode po jedinici površine državnog teritorija zauzima treće mjesto, iza Kostarike i Paname, a osmo mjesto po obnovljivim zalihama vode po stanovniku. Hrvatska je dakle u svjetskim razmjerima glede vode kao resursa izvanredno bogata zemlja, sportskim rječnikom, nalazi se u prvoj ligi.

Zatim valja istaknuti šume. Hrvatska ima ekološki učinkovitih šuma na 37 posto teritorija. Pod šumama i šumskim zemljištima u Hrvatskoj je 43 posto teritorija dok je to u Europi u prosjeku 33 posto. Dakle, Hrvatska je opet u gornjem domu. To osnažuje i podatak da je 95 posto hrvatskih šuma samoniklo, prirodno! U tom su pogledu hrvatske šume ekološki šumski otok u vegetaciji Europe.

U prvu ligu Europe svrstava nas i biološka raznolikost (flora i fauna) te raznovrsni i brojni ekosustavi kao staništa za biljne i životinjske vrste. Hrvatska je u okviru Europe druga po broju vrsta slatkovodnih riba (113), treća po broju vrsta beskralježnjaka (procjena je 55 000), peta po broju vrsta gmazova (36) te sedma po broju vrsta vodozemaca (20), vaskularnih biljki (4266) i sisavaca (86). Autohtonih životinja poniklih na ovom tlu ima 29 vrsta. Između ostalih tu su domaće vrste pasa — hrvatski ovčar, istarski goniči, tornjak, svjetski slavni dalmatinac, vrste goveda — istarski boškarin, podolsko govedo, lička buša, konji — hrvatski hladnokrvnjak, posavski konj, međimurski konj, više pasmina svinja, ovaca i koza, te kokoš, puran, guska pa čak i siva pčela. Jedan dio ovih vrsta je ugrožen i pred izumiranjem. Nakon što su izumrle tri pasmine svinja (mangulica, bagun i šiška) te dalmatinski poni i istarska koza, izumiranje prijeti i ličkoj buši (još 115 grla), međimurskom konju (još 34 grla), podolskom govedu (još 68 grla), turopoljskoj svinji (još 143 grla) te dubrovačkoj rudi (vrsta ovce, još 228 grla) i još nekim vrstama.

Posebnosti okoliša Hrvatske na prvom mjestu generira krš, krško tlo, koje se rasprostire na više od 50 posto teritorija Hrvatske, u cijelom jugozapadnom dijelu Hrvatske sve do blizu Karlovca. Takva vrsta tla rijetka je u svjetskim razmjerima i ima ga samo u nekoliko zemalja, pretežno susjednih. Krš je područje kamena vapnenca, propusnoga tla, ponirućih vodnih tokova. Krš je kraj mnogobrojnih morfoloških oblika i situacija. Biolozi tvrde da su izrazite hrvatske posebnosti špiljska podzemna staništa s brojnim endemskim beskralježnjacima, kao i male močvare i blata u priobalju i na otocima. Obala i otoci, podmorje, naše najveće i najljepše planine, krška jezera i polja, mnogobrojni manji lokaliteti, primjerice Hajdučki i Rožanski kukovi u Velebitu — sve je to krš.

Temeljna okolišna posebnost Hrvatske visoka je raznolikost krajolika, ambijenta, tijelu i duhu ugodnih i lijepih lokacija. I sve to na malom prostoru od 56 000 kilometara četvornih! U jadranskom području postoji 1185 otoka, grebena i hridi. U Europi tako razvijenu obalu i takvo bogatstvo otočja ima još samo Grčka. Dok su europske močvare uglavnom nestale pred naletom razvoja, Hrvatska ima Lonjsko polje uz Savu, Kopački rit u prostoru Dunava i Drave, Crnu mlaku kraj Jaske, deltu Neretve. Vrijedni prirodni prostori koji su zaštićeni bilo kojim oblikom zaštite zauzimaju trenutno više od 7 posto ukupnoga teritorija. Načelni je cilj 12 posto. Među njima je i osam nacionalnih parkova i jedanaest parkova prirode, biseri posebnosti i ljepote.

Dakle, Hrvatsku opću ekološko-okolišnu situaciju početkom 21. stoljeća još krasi obilje prirodne sredine, relativno čist okoliš, visoka biološka raznolikost i raznovrsna staništa, raznolikost krajolika te ugodna klima. Sudbina toga golema nacionalnog blaga posebne vrste ovisi o mudrosti, pameti, zamislima ljudi koji žive u ovim krajevima, o Hrvatima. U tome se posebno ističe uloga hrvatskih političkih predvodnika, jer oni, uz poduzetnike, najviše utječu na razvojne odluke. Obrana dugoročno shvaćenih nacionalnih interesa na području očuvanja i održive uporabe prirodnih blaga Hrvatske, tih posebnosti i izvrsnosti u razmjerima Europe u funkciji dobra i ugodna života ljudi koji žive na ovim prostorima zaseban je stručni i politički posao, koji treba hitno i čvrsto osmišljavati i u praksi razvijati kao stajalište i postupak.

Hrvatska je prema međunarodnim, nepristranim mjerenjima (usp. »International Living Magazine«) prema kvaliteti življenja među 193 zemlje zauzela visoko šesnaesto mjesto! Uz visoke ocjene za sigurnost i zdravstvenu njegu, mnogo je bodova stekla upravo na čistom okolišu i ugodnoj klimi. Glede klime pretežno ovisimo o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama na razini planeta. No, glede očuvanja i dugoročno ekološki održive uporabe okoliša i prirode ovisimo ipak ponajprije i u najvećem dijelu o sebi samima. Europsko okolišno zakonodavstvo itekako misli na zaštitu okoliša, ali europski i svjetski privatni kapital u afirmaciji svojih apetita na sve zahtjeve tog istog zakonodavstva često ne obraća dovoljnu pozornost. Na to moramo kao dobri domaćini, gospodari svojega doma, svakodnevno, ali i dugoročno, misliti mi sami.

Vladimir Lay

Vladimir Lay, sociolog i politolog, zaposlen je kao viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, voditelj je znanstvenog projekta Održivi razvoj Hrvatske. Predavač je socijalne ekologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je nevladine udruge Hrvatski centar — Znanje za okoliš, usmjerene na aktivnosti izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja za okoliš i integralnu održivost.