ZASLUŽENE LOVORIKE!

U povodu 40 godina izlaženja časopisa »Život umjetnosti« i 30. brojA »Radova Instituta za povijest umjetnosti«, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, siječanj 2007.

ZASLUŽENE LOVORIKE!

Bitna je kvaliteta, ali i kvantiteta, jer doživjeti dugovječnost u vremenu nenaklonjenu nakladništvu i kulturi, junački je podvig za sebe. Stoga čestitamo i odajemo počast svim urednicima, autorima članaka, suradnicima i dakako izdavaču — Institutu za povijest umjetnosti

Na početku osvrta na dvije važne obljetnice, četrdeset godina izlaženja časopisa »Život umjetnosti« i trideseti broj »Radova Instituta za povijest umjetnosti«, i predstavljanja njihovih posljednjih brojeva, istaknimo misao Željke Čorak koju je izrekla na prigodnom skupu održanu u Mimari 31. veljače: »Povijest umjetnosti kao savjest i savjet vremena u kojem se briše cijeli jedan fundus memorije«. Misao je to navijeke aktualna, a pogotovo dolazi do izražaja u sadašnjem trenutku, u svima znanim prijeporima oko pitanja građenja / rušenja / građevinskih intervencija. No da bi bila savjest i savjet, sama disciplina povijesti umjetnosti mora se zasnivati na svjesnom bilježenju povijesti, njezinu proučavanju i kritičkom sagledavanju. Upravo se to već četiri, odnosno tri i pol desetljeća, događa na stranicama rečenih dvaju stručnih časopisa.

Vođeni različitim uredničkim usmjerenjima uspjeli su se nametnuti kao relevantni izvori informacija, novih ideja i saznanja. Uz druga izdanja, časopise i knjige koje objavljuje Institut za povijest umjetnosti, »Život umjetnosti« i »Radovi Instituta za povijest umjetnosti« za naraštaje su studenata temeljna literatura. Bitna je kvaliteta, ali i kvantiteta, jer doživjeti dugovječnost u vremenu nenaklonjenom nakladništvu i kulturi junački je podvig za sebe. Stoga čestitamo i odajemo počast svim urednicima, autorima članaka, suradnicima i dakako izdavaču — Institutu za povijest umjetnosti.

Većini je nepoznat podatak da je u početku »Život umjetnosti« izdavala Matica hrvatska. Od 1966. do danas časopis je promijenio više uredništva i glavnih urednika (Božidar Gagro, Žarko Domljan, Željka Čorak, Tonko Maroević, Zvonko Maković, Darja Radović Mahečić te sadašnja, Sanja Križić Roban). Isprva je nosio podnaslov »časopis za pitanja likovne kulture«, postupno je likovnoj kulturi dodana i umjetnost te je danas određen kao »časopis za suvremena likovna zbivanja«. Brojevi su uređivani kao tematski blokovi (istraživali su se specifični problemi u slikarstvu, arhitekturi, fotografiji i drugim medijima, te odnosi umjetnosti i sredine, bavilo se primjerice javnim spomenicima, problemom grada kao umjetničkog djela), a donosili su i prijevode teorijskih tekstova o umjetnosti istaknutih stranih stručnjaka. Egzaktnost znanstvene misli na stranicama »Života umjetnosti« oplemenjena je eruditskom jasnoćom i razumljivošću, a urednici su se zauzimali za mogućnost iznošenja heterogenih gledišta, jer se jedino na toj poziciji može razvijati kritička misao.

Budući da su mnogi stariji brojevi danas nedostupni, uredništvo je u posljednjem svečarskom broju, izašlu prošle godine, ponudilo izbor prijevoda. U četiri podcjeline (Status umjetničkog djela, Širenje područja interesa, Politička ekonomija i pitanje prostora, Postmoderni trenutak) prvoga bloka okupljeni su tekstovi Pierrea Francastela, Waltera Benjamina, Giulija Carla Argana, Filberta Menne, Umberta Eca, Gilla Dorflesa, Guija Bonsiepea, Allana Temkoa, Jeana Baudrillarda, Marcelina Pleyneta, Achillea Bonita Olive, Helmuta Friedela i Charlesa Jencksa. Tekstovi promišljaju umjetnost u sociološkom kontekstu, bave se segmentima popularne kulture, dizajna, odnosno umjetničkim vrenjima od šestog do osmog desetljeća prošloga stoljeća. U godini kad u Hrvatsku dolaze Michelangelo Pistoletto i Jannis Kounellis posebno će zanimljiv biti tekst Imago memoriae, koji se bavi tima i drugim predstavnicima pravca arte povera.

Za drugi blok Petar Prelog prikupio je tekstove (također objavljene u starijim brojevima) koji tumače osobitosti hrvatskoga modernizma, te upozoravaju na ulogu časopisa u znanstvenoj obradi korpusa hrvatske umjetnosti prve polovice dvadesetog stoljeća. Zastupljeni su vodeći hrvatski povjesničari umjetnosti: Božidar Gagro, Igor Zidić, Vladimir Maleković, Josip Vrančić, Jelena Uskoković, Ivanka Reberski, Radovan Ivančević i Tonko Maroević. Osim okupljanja prinosa istaknutih stručnjaka kapitalnom i zaokruženem segmentu hrvatske povijesti umjetnosti i njegovu postavljanju u širi, europski koncept (čemu će zasigurno pridonijeti prijevodi tekstova na engleski), istaknimo ažurnost i aktualnost izbora, budući da će se u sljedećim mjesecima u našim muzejima i galerijama nizati izložbe koje će zahvatiti teme kojima se bave sakupljeni članci: umjetnošću od Karasa do Exata, slikarstvom Proljetnog salona i Zemlje te nadrealizmom.

»Radovi Instituta za povijest umjetnosti«, koji izlaze od 1972. (prvi urednik bio je Josip Stošić), časopis je drukčijega karaktera. Zasniva se na znanstvenim radovima hrvatskih i stranih znanstvenika o temama iz hrvatske povijesti umjetnosti. Do sada njima su zahvaćene analize i istraživanja krucijalnih korpusa, poput gradskih cjelina Dubrovnika (podsjetimo, upravo nakon tih istraživanja Grad je bio stavljen na UNESCO-ovu svjetsku listu zaštićene baštine) i Križevaca. Neke od velikih tema bile su i Hum, Ston, Šibenik te opus Jurja Matejeva Dalmatinca. Tim i drugim temama s područja slikarstva, grafike, kiparstva, zlatarstva, urbanizma bavili su se osnivači Instituta za povijest umjetnosti Grgo Gamulin i Milan Prelog, zatim Ljubo Karaman, Kruno Prijatelj, Ivo Petricioli, Cvito Fisković, Branko Fučić, Đurđica Cvitanović, Anđelko Badurina, Marija Planić-Lončarić, Josip Stošić, Igor Fisković, Ivanka Reberski, Vladimir Marković, Ivo Maroević, Željka Čorak, Katarina Horvat-Levaj. Pojedina su izdanja bila priređena u spomen nekom od vrhunskih znanstvenika.

U jubilarnom tridesetom broju (glavna i odgovorna urednica Mirjana Repanić-Braun), objavljenu prošle godine, nastavlja se tradicija produbljivanja uvida i podastiranja novih saznanja o različitim područjima nacionalne baštine. Ivo Babić objavljuje tri trogirske oporuke iz Trogira: Pelegrine, Petra i Koriolana Cipika, koje su veoma zanimljive za kulturnu povijest. Jednom od dosad manje poznatih tema bavi se Vladimir Peter Goss. On donosi katalog skulpture viteških redova između Save i Drave.

Milan Pelc u kontekstu panonske renesanse, uz nadgrobnu ploču zagrebačkoga biskupa Luke i zidni tabernakul u Crkvi sv. Lovre u Požegi, prvi put znanstvenoj javnosti predstavlja reljef Bogorodice u Crkvi sv. Marka u Vinici. Vinicije B. Lupis obrađuje primjere rimskog baroknog i neostilskog zlatarstva od 17. do 19. stoljeća, sačuvane u Dubrovniku i njegovoj okolici, te na nešto širem području. Novosti ćemo naći i u članku Višnje Bralić, koja se bavi atribucijom pale Navještenja sa sv. Antunom Padovanskim i sv. Jeronimom iz Crkve sv. Antuna u Portu na Silbi venecijanskom slikaru Angelu Trevisaniju (1667–1746). Sanja Cvetnić istražuje ikonografiju slikarskih djela Ivana Krstitelja Rangera na pjevalištu crkve u Lepoglavi (1735–1737), koja utjelovljuju najraskošniju i najsloženiju slikarsku naraciju u kontinentalnoj Hrvatskoj 18. stoljeća.

Spomenuti i drugi članci svojom stručnošću potvrđuju visoku poziciju koju su »Radovi Instituta za povijest umjetnosti« zauzeli među publikacijama sličnoga karaktera — ubrajaju se definitivno među deset najboljih časopisa iz znanstvenih područja.

Barbara Vujanović