Uvjerljiva Laura Young

Kanadska gitaristica Laura Young umjetnica je široka obrazovanja, koje je stekla na studiju prvo u rodnom Torontu (Elio Kessner), potom na usavršavanju u Kölnu (Hubert Köppel) te na majstorskim tečajevima kod Davida Russella i Lea Brouwera. Bilježi uspjehe i na međunarodnim natjecanjima (Andres Segovia u Palmi de Mallorca i Guerrero u Madridu), a živi u Barceloni, gdje predaje gitaru na Visokoj školi za glazbu Katalonije. Solistička karijera dovela ju je i do zagrebačkoga nastupa u ciklusu Guitarra viva koncertne poslovnice Art Agent 30. siječnja u HGZ–u.

Laura Young predstavila se zahtjevnim programom različitih stilova, koji je počeo vlastitom obradom opsežne Ciaccone u d–molu za violinu solo BWV 1004 Johanna Sebastiana Bacha, što se temelji na izvorniku. Umjetnica je uspješno obradila i Suitu op. 131. br.1 u G–duru za violončelo solo Maxa Regera. Tim djelima dodala je u prvome dijelu programa dvije fantazije (A–dur i D–dur) za lutnju manje poznata njemačkog autora s početka 18. stoljeća Davida Kellnera. Nakon stanke slijedile su izvorne skladbe specifična ugođaja iz pera majstora gitare 20. stoljeća.

Introduction and Passacaglia for the Golden Flower Dušana Bogdanovića bogatom ornamentikom sintetizira klasičnu glazbu, folklor i jazz. Skladatelj Feliu Gasull u skladbi Castell del Moro Mussa nadahnuo se folklorom rodnoga katalonskoga kraja, a Carlo Domeniconi je u Suiti za gitaru op. 19, Koyunbaba varirao anatolijski napjev orijentalnoga, ponajviše turskog ozračja. Laura Young vješto je i muzikalno prebirala po žicama gitare, lijepim tonom, te preglednom, osmišljenom i uvjerljivom interpretacijom, posebice u drugome dijelu programa, koji je zaokružila prikladnim dodatkom –Tangom Francisca Tarrege.

Glas za Aulos

Zagrebačka filharmonija i Muzej za umjetnost i obrt potaknuli su zanimljiv i koristan zajednički projekt, Aulos – komorni ciklus puhača Zagrebačke filharmonije, koji će se u tekućoj kalendarskoj godini održavati svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu u Atriju MUO–a. Taj prostor ima dugu koncertnu tradiciju, pa se tim novim ciklusom želi potaknuti i članove Zagrebačke filharmonije da prošire i obogate djelatnost komornim muziciranjem.

Uz to želja je MUO–a javnosti predstaviti vlastitu vrijednu zbirku glazbala nastalih potkraj 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća, koja trenutno nema stalnoga postava, tako da će samo njezin manji dio biti izložen u Atriju prigodom svakog od osam koncerata ciklusa. To su tri puhačka instrumenta (flauta, oboa i flažolet) te dva s tipkama (pozitiv i klavir). Ti su instrumenti u lošem stanju, dakle neuporabljivi za sviranje, a time nažalost gube na vrijednosti. Restauracijom ispunila bi se pak njihova primarna namjena, kao što je to već učinjeno s violinom Pochette, na kojoj povremeno svira umjetnička voditeljica Hrvatskoga baroknog ansambla Laura Vadjon. U programu ciklusa Aulos naizmjence će nastupati Puhački oktet (umjetnički voditelj Jorge Richardo Luque Perdomo) i već afirmirani XL Kvartet tuba zagrebačke filharmonije (umjetnički voditelj Krunoslav Babić). Na prvom koncertu ciklusa 5. veljače nastupio je Puhački oktet Zagrebačke filharmonije s originalnim skladbama za taj sastav iz opusa Ferenca Farkasa (Contrafacta hungarica), Josepha Haydna (Oktet u F–duru ) i Gordona Jacoba (Three Elizabethan Fancies), uz dodatak obrade Uvertire Figarova pira Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Ne odveć brojna, ali zahvalna publika potpomogla je nazočnošću hvalevrijednu zamisao, kao i nastup glazbenika, koji su se prvi put u tom sastavu javno predstavili, ali koji će na temelju nedvojbenih pojedinačnih vrlina ipak morati savjesnije pripremiti izabrana djela i poraditi na čišćem zajedničkom zvuku i skladu.

Vrsni umjetnici

Stjecajem što nesretnih, što sretnih okolnosti kućni koncert Iz salona Očić planiran za 8. veljače nije otkazan, iako se slovenski flautist Cveto Kobal razbolio, ali je održan s izmijenjenim programom. Naime, zagrebački pijanist Jakša Zlatar predložio je da umjesto s Kobalom nastupi sa svojim drugim suradnikom, pijanistom Vladimirom Mlinarićem, za klavirom četveroručno. Program koji su izveli prošle godine i na gostovanju u Čileu bio je već spreman i situacija je spašena u posljednji trenutak. Štoviše, na početku izravna prijenosa tog koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija urednik Branko Magdić je putem telefonske veze s Istrom uživo razgovarao sa skladateljicom Đeni Dekleva–Radaković te su zajedno najavili prvu skladbu programa Tri slike, koje je autorica znalački i duhovito uglazbila u obliku etida s daškom istarske ljestvice u zaključku. Ostale skladbe te večeri također su bile izvorno skladane za klavir četveroručno. Umjetnici su se tako kao vremeplovom zajedno s publikom vratili u doba kada je četveroručno muziciranje bilo itekako omiljeno u salonima, a upravo tu zaboravljenu tradiciju obnavlja Salon Očić. Od ljupke glazbene bajke Moja majka guska Mauricea Ravela, preko nešto suvremenije Simpatije Uroša Rojka, do ganutljive Fantazije u f–molu op. 103 (D 940) Franza Schuberta, koja je ujedno bila vrhunac večeri. Za rastanak umjetnici su dodali i nježnu Uspavanku iz suite Dolly Gabriela Fauréa.

Vrsni umjetnici i suradnici, Vladimir Mlinarić i Jakša Zlatar birani su program predstavili znalački, tonski profinjeno i uigrano, pridonijevši iznimnu ozračju kućnoga muziciranja u salonu s okusom i mirisom davno prošlih vremena.