Povratak zaboravljene glumice

Povratak zaboravljene glumice

Dragica Krog-Radoš. glumica i subreta, ur. Branko Hećimović, ITG d.o.o., Zagreb, 2006.

Ime glumice Dragice Krog-Radoš, o kojoj je upravo objavljena monografija u nakladi ITG d.o.o. u Zagrebu, nećemo naći ni u Enciklopediji Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu ni u onoj Narodnog pozorišta u Sarajevu, iako je na njihovim pozornicama u sezonama uoči Drugoga svjetskoga rata i za vrijeme rata ostvarila mnogo zapaženih uloga u dramama, komedijama i operetama. Ne može se baš reći da joj je ime namjerno izbrisano, kao što se to na različite načine s nepoćudnim umjetnicima moglo događati za vrijeme totalitarizma, jer čitava njezina kazališna karijera nije trajala više od desetak godina, a za to je vrijeme Dragica Krog, uvijek željna rada i nastupa, više puta, stjecajem okolnosti, mladenački poletno promijenila matičnu kazališnu kuću. Nakon samo jedne sezone provedene u Narodnom kazalištu u Zagrebu mlada je glumica prešla u Narodno pozorište u Sarajevo, pa u Osijek, odakle će se nakon četiri uspješne sezone vratiti ponovno u Sarajevo. Iz Sarajeva, gdje je udajom dobila prezime Radoš, vratila se opet u Zagreb, gdje će usporedno nastupati i na Hrvatskoj pučkoj pozornici, no samo do 1945, kada ostavivši (privremeno) jedino dijete kod svoje majke, sa suprugom i kako se iz njezinih sada tiskanih uspomena može razabrati radi supruga, naglo napušta Zagreb i Hrvatsku.

Srećom ne zauvijek. Uspjela se vratiti poslije pedeset godina i odmah posjetiti kazališta u Zagrebu i Osijeku, u kojima je nekoć nastupala, donoseći im donacije i skupljajući dokumente o svojem umjetničkom radu. Prošle godine ovom monografijom pod naslovom Dragica Krog-Radoš. glumica i subreta vratila se i u širu kazališnu javnost u uglednoj pratnji teatrologa Branka Hećimovića, koji je monografiju priredio i uredio, te u obliku opširna uvodnog teksta tečno ispričanim glumačkim uspomenama Dragice Krog-Radoš skicozno rekonstruirao njezin glumački portret zajedno s kulturnim i političkim kontekstom što ga je okruživao. Kao što je glumici ta knjiga bila prigoda objaviti uzoran opis umjetničkoga djelovanja, tako je teatrologu postala jamačno isto tako privlačna prigoda za novo istraživanje i širenje uvida u dosad najslabije istraženo razdoblje novije povijesti hrvatskoga kazališta. Posrijedi je vrijeme nakon povijesno obrađena kazališnoga razdoblja od sredine tridesetih godina preko razdoblja Banovine Hrvatske do dosad najslabije rasvijetljena ratnoga razdoblja. To su godine kada kazališta učestalo mijenjaju imena; Narodno kazalište u Zagrebu postaje Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu, Narodno pozorište Sarajevo preimenuje se u Hrvatsko državno kazalište u Sarajevu, a Narodno kazalište Kraljevića Tomislava u Osijeku postaje Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku. Posredovanjem Dragice Krog-Radoš zahvaljujući ovoj knjizi viđeni su iz blizine mnogi istaknuti umjetnici koji su u njezino vrijeme djelovali u kazališnim sredinama kroz koje je prolazila, djelomice osvijetljena atmosfera kazališnoga stvaralaštva, a što se tiče glumičina osobnog udjela u kazališnom životu obilato se citiraju kritike koje o njoj pišu i najuglednija imena toga vremena, primjerice Ljubomir Maraković. O glumačkim ostvarenjima nije lako pisati ni iz blizine, jer se pisac pritom susreće s riječima najteže izrecivim osobinama pojedinog umjetnika u odnosu prema scenskom liku koji interpretira, dok se pisati živo o glumcima koje kritičar nikada nije ni vidio na pozornici može učiniti i nemogućim. Branko Hećimović svladava te zapreke predstavljajući glumicu putem operetnog i dramskog repertoara njezinih uloga, pri čemu, unatoč tome što je mnogo od spominjanih, pa i najpopularnijih djela od prije više od pola stoljeća, već poodavno palo u zaborav — umije dati skicu portreta mlade, kazalištem u svim njegovim oblicima oduševljene glumice i subrete koja je znala gdje god se pojavila osvojiti simpatije publike i kritike, pa i kolega, koliko je god to moguće. Ni u najtežim okolnostima, u poslijeratnim sabirnim logorima, u koje je dospjela u bijegu od tjeskobnog iskustva Bleiburga, nije izgubila volju za improvizirane glumačke i pjevačke nastupe, kojima će razvedriti supatnike. Željenu ulogu Karoline Liebherz u Freudenreichovim Graničarima, koju u Hrvatskoj nije dočekala, ostvarila je s Hrvatskom kazališnom družinom u Buenos Airesu 1949. kao svoj možda posljednji glumački nastup. Dragica Krog-Radoš danas živi u Kanadi, i dok nas s naslovnice u svakom pogledu uzorno uređene i opremljene knjige s fotografija gleda lice posve mlade, ljupko zamišljene djevojke, na stražnjim koricama knjige u malom formatu slika je pokrupnije, vremešne gospođe srdačna osmijeha, koja umije potvrditi svoju pripadnost hrvatskom kazalištu.

U budućim hrvatskim kazališnim enciklopedijskim izdanjima neće izostati ime Dragice Krog-Radoš. Bit će jamačno zabilježeno da je ta glumica, rođena 1918, tri godine mlađa sestra poznate kazališne glumice Vere Orlović. Jednako kao i njezin suprug, glumac i redatelj Milan Orlović, Vera Orlović uvrštena je i u spomenutu zagrebačku i u sarajevsku kazališnu enciklopediju. Tom glumačkom paru pridruživala se Dragica Krog u sarajevskim angažmanima. Dragičine sestre Vere najživlje se sjeća publika zagrebačke Komedije, u kojoj je ta osebujna glumica djelovala dugi niz godina i gdje joj je primjerice redatelj Georgij Paro u sezoni 1970/1. povjerio nadasve efektnu nijemu ulogu Kraljice Hrvata u komediji A. G. Matoša Malo pa ništa. Vera Orlović slavila je jubilej i slučajno smo istoga dana došle slikarica Klema Požgaj kako bi je portretirala i ja radi intervjua, na brzinu, u garderobi. Dok je glumica govorila za novine, velika je karikaturistkinja crtala. Nije nam dala zaviriti u blok, a poslije se pokazalo da je s obzirom na Verine idealno pravilne, za karikiranje nezahvalne crte lica — Klema Požgaj nacrtala i poslije izložila karikaturu nazočne novinarke.

Marija Grgičević