Mediteranska životna radost

Mediteranska životna radost

Slušljivost i dopadljivost CD-a svakako ističem kao prednost, s obzirom da postoji obilje nosača zvuka sa skladbama hrvatskih skladatelja koje prosječni slušatelj može recipirati tek uz iznimne napore

U recenziji CD-a Zagrebačke filharmonije s Papandopulovim skladbama snimljena na koncertu u Zagrebu 1986. nazvao sam njegov Koncert za violinu i orkestar ponešto konvencionalnom skladbom, što je moglo izazvati kontroverze s obzirom da je spomenuta skladba u posljednje vrijeme doživjela brojna očitovanja naklonosti u hrvatskim glazbenim krugovima. Riječ je zapravo o tome da je u Papandopulovoj osobi povijest hrvatske glazbe pronašla nositelja dotad neslućena talenta te zanatske spreme i muzikalnosti koja je redovito urodila kompaktnim, vješto komponiranim skladbama koje su stjecale simpatije interpreta. Takav je i Violinski koncert, no sam Papandopulo mnogo je više od toga. Dvije njegove orkestralne skladbe na nosaču zvuka Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Hommage ŕ Sorkočević i Koncert za ksilofon i gudače opsegom su i nepretencioznošću možda iskrenije u namjeri da se bez ikakvih ustupaka svide slušatelju. Plod su osamdesetih godina materijalizirane, no zapravo dugotrajne suradnje skladatelja s dubrovačkom glazbenom sredinom, pa nije čudo što su dirigent Ivo Dražinić i solist udaraljkaš Jan Lotko poželjeli ovjekovječiti rezutate prijašnje osobne suradnje s Papandopulom. Dometi ksilofonskoga muziciranja naturalizirana dubrovačkog Poljaka Lotka također su primjer već spomenute skladateljeve iznimne osjetljivosti na zahtjeve interpreta, što je Lotko na ovome nosaču znao nagraditi na primjereno virtuozan način.

Hommage ŕ Sorkočević problematizira složen odnos između neoklasicizma i folklora na primjeru specifične hrvatske i dubrovačke baštine, što rezultira katkad šarmantnom, a katkad pomalo nezgrapnom mješavinom pretklasičnih simfonijskih te glazbeno-folklornih postupaka i citata, ponajprije u plesnom trećem stavku (zanimljivo je kako je folkloristima uvijek lakše inkorporirati tradicijsku baštinu u skladateljski slog uz pomoć plesa). Među četiri stavka Koncerta za ksilofon, koji su oblikovani pretežno kao ritamski razigrane minijature, visinom nadahnuća ističe se sofisticirani Andante sostenuto, postromantičarska skladba čiji disonantni, mračni gudači ulaze u osebujan dijalog s titrajućim izljevima ksilofona. Kao pandan relativnoj jednostavnosti prijašnjih skladbi, CD zaključuje Koncert za gitaru i orkestar skladatelja i aranžera Dubrovčanina Marija Nardellija st. u izvedbi njegova sina Marija Nardellija ml. Razlike u glazbenome jeziku Papandopula i Nardellija ipak su očigledno velike, premda ih površni slušni dojam može percipirati kao plodove jednako izravna očitovanja mediteranske životne radosti. Papandopulovu obilju ideja (u maloj minutaži) odgovaraju Nardellijeve široke plohe nadahnute popularnijim odvjecima kako klasične, tako i popularne glazbe, pa tako u srednjem stavku koncerta odjekuje dakako Rodrigov Concierto de Aranjueuz. Slušljivost i dopadljivost CD-a svakako ističem kao prednost, s obzirom da postoji obilje nosača zvuka sa skladbama hrvatskih skladatelja koje prosječni slušatelj može recipirati tek uz iznimne napore. Svojevrstan ljetni album Dubrovačkih simfoničara, namijenjen lakom slušanju, mogao bi biti i bolji da svirka sama orkestra nije na tek korektnoj razini, a snimka nešto kvalitetnija.

Ivan Ćurković