Dramatična godina nulta

Dramatična godina nulta

Đorđe Zelmanović, Mađarska jesen 1956, Fraktura, Zagreb, 2006.

Mađarska revolucija iz 1956. jedan je od ključnih događaja iz vremena hladnog rata, onih događaja koji su u mnogo većoj mjeri obilježili svoje doba negoli što nam se to čini danas, kad na njih gledamo iz polustoljetne perspektive. Vrijeme u kojem danas živimo obilježuje slom liberalno-demokratske utopije, urušavanje naivne vizije kako će se padom komunizma zemlje Istočnog bloka smjestiti u arkadijskom prostoru materijalnog obilja i duhovnog boljitka. Ono što se davne jeseni 1956. zbivalo na peštanskim ulicama danas nam se čini kao davna prošlost, a zapravo je bilo potaknuto istim osjećajima kojima smo pozdravljali pad Berlinskoga zida. Nedavno izdana zbirka tekstova ondašnjeg Vjesnikova novinara i mađarskog dopisnika Đorđa Zelmanovića točan je zapis o revolucionarnim zbivanjima iz pera čovjeka koji je izvrsno poznavao društveno-političku situaciju, a odlikovala ga je novinarska spretnost da informacije do kojih je dolazio uobliči u napeto, ali i vrlo studiozno štivo. Zapisi su nastali na temelju sjećanja i prethodno su objavljivani u obliku feljtona potkraj osamdesetih godina u raznim tjednicima i dnevnicima. Zbog svestrane obrazovanosti, mogućnosti da kao dopisnik uživo svjedoči zbivanjima, kao i zbog činjenice da govori mađarski, Zelmanović je svoje izvještaje učinio toliko preciznim štivom, da i njegovi telegrafski prilozi mogu poslužiti kao legitimna historiografska građa. Na dvjestotinjak stranica, koliko ih knjiga sadrži, autor ne govori samo jezikom faktografije, nego živopisno dočarava svakidašnji život grada unutar tri ključna tjedna, relativno kratku razdoblju u kojem je zapečaćena sudbina jedne zemlje za nekoliko idućih desetljeća.

Poput crno-bijeloga ratnog filmskog žurnala, čitatelj promatra ulazak u grad dvije tisuće tenkova, borbe na ulicama, tajne partijske sastanke, otmice i razbojstva, suđenja i mračne ulice, intervjue u obliku cinéma vérité, događaje promatrane s prozora hotelske sobe kao i one s ulice, u masi građana. Knjiga je poput angažirana dokumentarca koji ne potrebuje komentar jer je slika dovoljna: boja je crno-bijela ili sepija, fotografija zrnata, obrisi magloviti. Zelmanović podjednako precizno opisuje sastanke vlade s novinarima kao i život u hotelu u kojem se objed i dalje servira elegantno, u znak prkosa sovjetskim tenkovima. Analiza je političke situacije korektna i najbliža onomu što danas ističe povijesna struka: iako je posve jasno riječ o artikuliranu otporu protiv staljinizma i sovjetske okupacije, glavninu zbivanja unutar ključnih trinaest dana još je teško terminološki definirati: prijepor nastaje oko naziva za taj otpor: revolucija, kontrarevolucija ili pak narodni ustanak? Događaji bi se čitatelju manje upoznatu s tom materijom mogli činiti posve kaotičnim, a Zelmanović jasno pokazuje da su doista i bili takvi. Zbog čega baš Ern Ger nasljeđuje Mátyása Rákosija i kako u prvi plan odjednom dolazi János Kádár? Zbog čega se desila posve besmislena i nikomu potrebna partijska osuda Lászla Rajka, koju je pratilo pogubljenje? Zašto je došlo do znamenite otmice Imre Nagya iz jugoslavenske ambasade na Trgu heroja, kojoj je i sam autor osobno svjedočio i Nagyeve smrti u montiranom procesu? Je li Kadarova vlada doista bila reformirana i koliko je Mađara poginulo tijekom te jeseni; to su samo neka od pitanja koja stoje u zamršenu kolopletu koji ni Zelmanović ne uspijeva do kraja rasvijetliti.

Mađarska je revolucija imala tek naizgled istu težinu poput Praškog proljeća za Čehe ili Hrvatskog proljeća za Hrvate. Tek naizgled, jer zbivanja su u mnogo većoj mjeri utjecala na društvenu i političku situaciju u Mađarskoj negoli se to čini. Ti su prijepori živi i danas: prisjetimo se samo kontroverzi oko preispitivanja povijesti kad je prije nekoliko godina u Budimpešti otvoren memorijalni muzej crvenog i crnog terora (Terorhaz) ili pak nedavne provale bijesa na peštanskim ulicama, kad je — upravo u obljetnici 1956. — razularena desničarska gomila napala parlament protestirajući protiv Gyurcsányjeve politike laži (fenomen koncentrirana divljaštva samo jednom u svakih pedeset godina autohton je mađarski izum, za razliku od hrvatskoga, koje je neprekidno aktivno). Revolucija protiv sovjetske hegemonije, koja je potresla jednu komunističku zemlju bila je i ostala nulta godina prema kojoj se ravnaju sve suvremene političke rasprave u današnjoj Mađarskoj. Zelmanovićeva knjiga kronologija je tih zbivanja, kroniku raspada čitavog sustava, izvanrednog stanja u kojem je samo jedna struja istinski zahtijevala slobodu i humani socijalizam bez staljinizma, a upravo je ona bila poražena.

Tonči Valentić