Bolonjski proces otkrio je dosad skrivene probleme

Bolonjski proces otkrio je dosad skrivene probleme

U ovome trenutku sustav ne pruža motivaciju studentima da studij završe u roku, odnosno što ranije, a istovremeno postoji snažna motivacija da se ostane u sustavu. Tako studenti mogu sudjelovati na tržištu rada po znatno povoljnijim uvjetima nego kada diplomiraju, imaju pravo na vrlo povoljan ili besplatan javni prijevoz, zdravstveno osiguranje, porezne olakšice i druge pogodnosti. To uzrokuje umjetan dojam slabe završnosti studija, produljava vrijeme do diplome i dovodi do neefikasnoga korištenja financijskim sredstvima

Možete li se osvrnuti na primjenu Bolonjskog procesa u Hrvatskoj, najveće izazove i teškoće u njegovoj primjeni u nas i posljedice koje će on imati za naše visoko školstvo?

Bolonjski proces predviđa više rada s manjim skupinama i pojedinim studentima, no u nas na nekim fakultetima još nije riješen ni problem većega broja studenata od mjesta u predavaonicama...

— Iza nas je uspješno dovršena prva faza provedbe Bolonjskog procesa, u kojoj su recenzirani svi dodiplomski studijski programi u Hrvatskoj. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Agencija za znanost i visoko obrazovanje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa su uz pomoć hrvatskih i inozemnih recenzenata evaluirali i izdali dopusnice za više od osamsto prijedloga studijskih programa.

Studentima i javnosti najvidljivija posljedica Bolonjskoga procesa ustrojavanje je novoga sustava studija temeljena na dva glavna ciklusa: preddiplomskom i diplomskom. Taj sustav studija omogućava studentima da brže nego u starome sustavu dobiju prvu (preddiplomsku) visokoškolsku kvalifikaciju i uđu na tržište rada ili da, primjerice, uđu na tržište rada na godinu ili dvije i nakon toga se vrate na nastavak studija. Takva fleksibilnost, koja prije nije postojala, dovodi do jednostavnijeg usklađivanja obrazovne ponude s potrebama hrvatske ekonomije i tržišta rada. Također, budući da je dvociklički sustav zajednički svim sustavima visokog obrazovanja u Europi, hrvatskim studentima omogućava i da jednostavnije nego dosad pojedini ciklus studija provedu na studiju izvan Hrvatske.

Iznimno je važna posljedica Bolonjskoga procesa u Hrvatskoj stvaranje sustava osiguranja kvalitete. Bolonjski proces omogućio je da se na svakoj razini visokog obrazovanja, od prijavljivanja studijskoga programa do njegove provedbe u nastavi, organiziraju sustavi kontrole kvalitete. Svaki studijski program evaluiralo je nekoliko recenzenata, koji su ocjenjivali kvalitetu i međunarodnu relevantnost predloženoga programa. Na razini njegove provedbe osnovni elementi programa, poput ECTS-bodova, dva ciklusa studija i studentskog opterećenja, jasno su normirani i njihovo poštivanje može se mjeriti. U 2006. prvi su put na većini visokih učilišta u Hrvatskoj provedene studentske ankete, koje su pokazale da je prosječno studentsko zadovoljstvo Bolonjskim procesom dobilo ocjenu 4. Agencija za znanost i visoko obrazovanje ima ključnu ulogu u stvaranju sustava osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju, kao i jedinice za osiguranje kvalitete pri visokim učilištima.

Gotovo je nemoguće da ovako opsežan proces prođe bez ijedne teškoće. Otkad se počeo provoditi Bolonjski proces, primjerice, vidljivo je u medijima da dekani nekih visokih učilišta ističu kako nemaju primjerena prostora za održavanje nastave. Ono što se propušta napomenuti jest da je u samo šest godina, od 2000. do 2006, prema podacima Državnoga zavoda za statistiku u Hrvatskoj broj studenata povećan za gotovo 40 posto. Povećanje broja studenata nije bilo praćeno povećanim ulaganjima u prostorne resurse visokih učilišta, ali to se nije moglo zapaziti u studijskim programima prije uvođenja Bolonjskog sustava. Problemi su prije Bolonje bili na neki način skriveni od javnosti zato što je tek uvođenjem Bolonjskog sustava i fokusiranjem sustava visokoga obrazovanja na studenta postalo jasno kakve su potrebe za prostorom. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa zato od početka ovoga mandata istodobno radi i na osnaživanju prostornih, ljudskih i materijalnih resursa sustava visokoga obrazovanja.

Ministarstvo je pritom razmišljalo o rješavanju gorućih pitanja, ali i o dugoročnom napretku sustava visokog obrazovanja. Kada se prvi put vidjelo da reformirani programi zahtijevaju da se upisne kvote prilagode prostornim kapacitetima, Ministarstvo nije ograničilo broj studenata koji mogu upisati visoka učilišta, nego je osiguralo novac u državnom proračunu za iznajmljivanje dodatnoga prostora za visoka učilišta. Istodobno, osiguralo je sredstva za nova radna mjesta u sustavu visokoga obrazovanja: zaposleno je gotovo osamsto novih znanstvenih novaka i otvoreno je ukupno tisuću i tristo novih radnih mjesta. Budući da prethodna vlada nije odobravala zapošljavanje u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja, potrebno je vrijeme da se nova ulaganja prikažu u ojačanju kapaciteta cjelokupnoga sustava. Dugoročno, upisne kvote na pojedinim visokim učilištima trebat će uskladiti s realnim mogućnostima tih učilišta, a posebno s potrebama tržišta rada.

Kakve su posljedice povlaštena upisa djece branitelja i kako će se razriješiti situacija nastala odlukom Ustavnog suda?

— Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa već dulji niz godina pruža pomoć hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata pri upisu na fakultet i dodjeljivanju državnih stipendija. Dok se primjenjivao članak 53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Ministarstvo je osiguralo dodatna sredstva za visoka učilišta radi održanja kvalitete i s većim brojem upisanih studenata. Nakon odluke Ustavnoga suda postoji potreba za pronalaženjem novoga kvalitetnog rješenja za sve kategorije osoba koje su bile obuhvaćene člankom 53. Zakona, a među njima i djecu hrvatskih branitelja. Ministarstvo znanosti pritom provodi odredbe o pravima hrvatskih branitelja, no nije mjerodavno za njihovo donošenje. Ministarstvo znanosti aktivno surađuje s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje vodi sva pitanja vezana uz hrvatske branitelje, i u toj suradnji zastupamo rješenja koja će braniteljima i njihovoj djeci osigurati studiranje u kvalitetnu sustavu visokog obrazovanja. Za tu je svrhu potpredsjednica Vlade gospođa Jadranka Kosor, dipl. iur., osnovala posebno povjerenstvo u kojem sudjeluju predstavnici obaju ministarstava i predstavnici Rektorskog zbora. Povjerenstvo radi na pronalaženju najboljega rješenja toga pitanja.

Namjeravate li potaknuti neke promjene sadašnjeg sustava stipendiranja studenata?

— Stipendiju Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u ovome trenutku dobiva više od 8500 studenata na razini cijele države. Potkraj prošle godine Ministarstvo je objavilo novi natječaj za stipendije, kojim će se dodijeliti 2500 novih stipendija. Mjesečni iznos stipendije za studenta koji studira u mjestu stalnoga prebivališta iznosi 500,00 kn, za studenta koji studira izvan mjesta stalnog boravka, a smješten je u studentskom domu 700,00 kn te za studenta koji studira izvan mjesta stalnog boravka u podstanarstvu iznosi 800,00 kn.

Željeli bismo da iznos stipendija bude veći nego što jest, no objektivna ograničenja državnoga proračuna sprečavaju njihovo znatno i brzo povećanje. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa zato je pokrenulo inicijativu za osnivanje Nacionalne zaklade za stipendiranje učenika i studenata. Ta zaklada, koja bi funkcionirala prema načelu javno-privatnog partnerstva, dobila bi od države početna sredstva za rad i potom novac prikupljala i donacijama iz privatnoga sektora. Mjesečni iznosi stipendija koje dodjeljuje Zaklada bili bi dva do tri puta veći od trenutnih iznosa državnih stipendija, a kriteriji za dodjelu uzimali bi primarno u obzir izvrsnost studenata. Tvrtke koje će financijski potpomoći rad zaklade moći će sudjelovati u odlučivanju o kriterijima dodjele stipendija, čime će se olakšati usklađivanje visokoga obrazovanja s potrebama tržišta rada. Tvrtke će svoj interes u financiranju rada zaklade moći pronaći i u dobivanju izravna pristupa najkvalitetnijim hrvatskim studentima, što će olakšati spajanje kvalitetnih mladih kadrova s potrebama hrvatskih tvrtki.

Možete li nam nešto više reći o projektu sveučilišnog kampusa na Borongaju?

Kako napreduju slični projekti u Osijeku, Rijeci i Splitu?

— Ministar Primorac upravo je prošli tjedan potpisao ugovor s ministrom Rončevićem o primopredaji zemljišta za vojarnu Borongaj te se očekuje da će se početkom ožujka onamo preseliti, sukladno odluci Senata Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji. U sklopu znanstveno-nastavnog kampusa bit će sagrađen i studentski dom od pet tisuća mjesta, u sklopu kojega će posebna mjesta biti rezervirana za strane studente i studente iz međunarodne razmjene. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa vidi projekt znanstveno-nastavnog kampusa kao jedan od ključnih projekata u proteklom razdoblju.

Što se tiče projekata sveučilišnih kampusa u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i Splitu i Zadru, Ministarstvo je osiguralo financijsku potporu, koja ukupno iznosi oko 1,7 milijardi kuna.

Kakve su posljedice nagla povećanja broja sveučilišta i veleučilišta posljednjih godina? Kako funkcioniraju sveučilišta u Dubrovniku i Zadru i kakva je situacija u Puli?

— Pri donošenju ocjene o broju sveučilišta i veleučilišta u Hrvatskoj potrebno je uzeti u obzir ne samo njihov broj nego i regionalne i institucionalne potrebe. Broj sveučilišta u Hrvatskoj razmjeran je broju sveučilišta u drugim državama, a u usporedbi s nekim tranzicijskim zemljama Hrvatska ima čak znatno manji broj sveučilišta. No, broj sveučilišta nije najvažnije mjerilo kvalitete visokoga obrazovanja. Sva tri novoosnovana sveučilišta imaju dugogodišnju tradiciju provođenja visokoškolskoga obrazovanja i tradicionalno su središta okupljanja članova akademske zajednice iz svojega područja.

Vezano uz nova veleučilišta, Hrvatska je nacionalnim Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005–2010. odlučila podupirati policentrični razvoj visokog obrazovanja, kao i razvoj binarnoga sustava visokog obrazovanja, u kojem se ojačava sustav stručnih studija u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je od 2005. osnovano pet novih veleučilišta: u Kninu, Vukovaru, Gospiću, Šibeniku i Slavonskom Brodu. Iz smještaja novih veleučilišta vidi se da se ovom inicijativom visoko obrazovanje dovodi u mjesta iz kojih je stanovništvo tradicionalno moralo odlaziti radi nastavka obrazovanja. Prema evidenciji upita o upisima na nova veleučilišta građani su pokazali velik interes za upis na nove studijske programe. Naime, mnogi potencijalni studenti nisu ni imali financijske mogućnosti za nastavak školovanja izvan svoga kraja. Sada se mogu obrazovati u svome kraju, a zatim, kao visokoobrazovani građani, i pridonijeti regionalnomu razvoju. U dokumentima koje Hrvatska vlada izrađuje u suradnji s Europskom Unijom prepoznata je potreba za decentralizacijom sustava visokog obrazovanja i zapažen napredak u pružanju svih razina obrazovanja izvan velikih gradskih središta.

I nova hrvatska sveučilišta u Zadru, Dubrovniku i Puli aktivno preuzimaju svoju ulogu regionalnoga centra visokog obrazovanja. Ovdje je ključno naglasiti da su sva nova sveučilišta integrirana, što osigurava mogućnosti za znatno kvalitetniju organizaciju njihova rada. Sveučilišta u Dubrovniku i Zadru su kroz novačka radna mjesta koja je osiguralo Ministarstvo već stvorila bazu mladih znanstvenika koji će osigurati brz i kvalitetan razvoj sveučilišta u budućnosti. Istovremeno ta sveučilišta aktivno sudjeluju u projektima međunarodne suradnje i posebice institucionalnoga razvoja te iskorištavaju svoju fleksibilnost za dinamične i brze promjene. Inicijativa za osnivanjem Sveučilišta u Puli uspješno je dovršena u 2006. i zasad je još prerano za opsežne ocjene njegova rada.

Kako će se približavanje Europskoj Uniji odraziti na hrvatsko visoko školstvo i koje su najvažnije mogućnosti koje se otvaraju našim studentima i nastavnicima?

— Približavanje Europskoj Uniji u visokom obrazovanju najvidljivije je u promjenama koje su uvedene kroz Bolonjski proces. Te su promjene u Hrvatskoj u potpunosti usklađene s uputama koje su donesene na razini svih zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije. Nije slučajnost da su prva dva poglavlja pregovora za pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji otvorena i zatvorena upravo u području obrazovanja i znanosti.

Hrvatski studenti i nastavnici posebice će približavanje Europskoj Uniji osjetiti u većim mogućnostima za provođenje studija ili akademskog rada u zemljama Europske Unije. Ključan element u osiguranju mobilnosti sustav je mjerenja studentskoga rada putem ECTS (European Credit Transfer System) bodova. Svi novi studijski programi u sebi sadrže ECTS-bodove kao mjernu jedinicu studentskoga opterećenja koji će stranim sveučilištima omogućiti da brzo i jednostavno razumiju gdje se hrvatski student nalazi u svojem studiju. Studentima će biti jednostavnije nastaviti studij u zemljama EU ili provesti dio studija vani. Također, ulaskom u Europsku Uniju hrvatskim će se studentima otvoriti programi potpore mobilnosti koje financira Europska Unija. Ti programi omogućit će studentima da jednostavnije pronađu financijsku potporu za provođenje dijela svojeg studija izvan Hrvatske.

Mobilnost studenata tijekom njihova obrazovnog procesa, ali potom i zapošljavanja, bit će olakšana i radom hrvatskoga ureda ENIC/NARIC. Osnivanjem ureda 2004. u Hrvatsku je uveden novi način priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, koji je sinkroniziran na razini cijele Europe. U tome procesu priznavanje inozemnih kvalifikacija znatno je jednostavnije i brže od prijašnjega procesa nostrificiranja. O tome svjedoči podatak da je od početka primjene novoga Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, od zaprimljenih 2739 zahtjeva za priznavanje, do studenoga 2006. pozitivno riješeno njih 2187, a za 18 izdana su negativna rješenja.

Možete li nam nešto više reći o dodatku diplomi?

— Dopunska isprava o studiju, odnosno na engleskom jeziku diploma supplement, dokument je koji se izdaje na hrvatskom i engleskom jeziku po završetku Bolonjskih studijskih programa. U dopunskoj ispravi se, između ostaloga, nalazi opis razine i vrste studija koju je student završio, prijepis ocjena i opis uspjeha studenta te detaljan opis sustava visokoga obrazovanja u Hrvatskoj. S tom ispravom visoka će učilišta i tvrtke u Hrvatskoj i Europi dobiti jednostavne i nedvosmislene informacije o tome što znači obrazovna kvalifikacija koju je student stekao, čime se znatno olakšava obrazovna i profesionalna mobilnost studenata iz Hrvatske.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa upravo aktivno radi na donošenju nacionalnih uputa i prijedloga obrasca za dopunsku ispravu o studiju. Povjerenstvo za izradu modela dopunske isprave o studiju, koje je osnovano u prosincu 2006, već je izradilo prve verzije tih dokumenata i poslalo ih na hrvatska visoka učilišta na ogledno ispunjavanje. Željela bih iskoristiti ovu prigodu i zahvaliti visokim učilištima koja su uistinu ozbiljno shvatila ovu inicijativu i u velikom broju poslala svoje ogledne isprave. Na temelju uočenih problema Ministarstvo će svim visokim učilištima poslati upute za ispunjavanje dopunske isprave, što će studentima omogućiti jednostavnije priznavanje hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu.

Kako svi procesi koji se provode mogu promijeniti način na koji sveučilišni nastavnici predaju? Neki profesori već desetljećima predaju na isti način, iz istih bilješki, dok oko njih prolaze sustavi, države, reforme...

— Jedan od glavnih ciljeva Bolonjske reforme u Hrvatskoj upravo je povećanje kvalitete nastave na hrvatskim visokim učilištima, gdje se radi i na promjenama načina predavanja. Uvelo se nekoliko važnih načina na koji se može omogućiti profesorima da održavaju kvalitetniju nastavu. Prvo, provedbom studentske ankete omogućeno je da se jasno odrede problemi. Većina visokih učilišta anketama se i koristi kao načinom da profesori dobiju povratne informacije o svojem radu i te informacije pomoći će profesoru da bolje razumije potrebe studenata. Drugo, novi, reformirani studijski programi snažno naglašavaju rad u manjim studijskim grupama i samostalan rad studenta. Na taj način profesor dobiva nove mogućnosti ocjenjivanja studenata, a sustav studija orijentira se na studente i omogućava im veću individualizaciju načina rada. No, obje te dimenzije područje su autonomije visokih učilišta i uloga je Ministarstva potpora tim procesima.

S tim u vidu, Ministarstvo znanosti osigurava sredstva u državnom proračunu za zapošljavanje novih kadrova u visokom obrazovanju i razvoj prostornih kapaciteta. O tome smo razgovarali prije. No, Ministarstvo podupire i rad na obrazovanju nastavnika i tako sudjeluje kao član konzorcija te daje novac za međunarodne projekte Tempus za obrazovanje nastavnika. Naposljetku, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju studentskim je predstavnicima dao znatan utjecaj na osiguranje kvalitete visokog obrazovanja kroz sustav suspenzivnoga veta na pitanja od posebnog interesa za studente. Kako bi osnažilo studentske predstavnike, Ministarstvo upravo dovršava rad na novome Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama, u kojem će se riješiti mnogi od problema koje studentski predstavnici sami ističu kao problematične u postojećem zakonu.

Što se može učiniti kako bi se povećao postotak studenata koji završavaju studij, koji je sada relativno nizak?

Kako će se riješiti problem tisuća starih studenata koji nisu još dovršili studij po starom sustavu?

— To je jedno od ključnih pitanja u svakome sustavu visokoga obrazovanja i mnoge europske zemlje suočavaju se s istim pitanjem. Bolonjska reforma pozitivno će utjecati na postotak studenata koji završavaju studij time što studentima omogućava da prvu visokoškolsku kvalifikaciju dobiju nakon kraćeg vremena studija. S povećanjem kvalitete studija utjecat će se istodobno na vječne studente i na studente koji odustaju od studija: prvima će biti teže zauvijek ostati na fakultetima, a drugima će biti lakše dobiti potporu za dovršetak studija.

Potrebno je također uzeti u obzir da je prema nekim istraživanjima važan uzrok niske završnosti i, paralelno s tim, problema vječnih studenata sustav socijalne potpore koje studenti imaju u Hrvatskoj. U ovome trenutku sustav ne pruža motivaciju studentima da studij završe u roku, odnosno što prije, a istovremeno postoji snažna motivacija da se ostane u sustavu. Tako studenti mogu sudjelovati na tržištu rada po znatno povoljnijim uvjetima nego kada diplomiraju, imaju pravo na vrlo povoljan ili besplatan javni prijevoz, zdravstveno osiguranje, porezne olakšice i druge pogodnosti. To uzrokuje umjetan dojam slabe završnosti studija, produljava vrijeme do diplome i dovodi do rasipanja novca. Ministarstvo je svjesno tih problema i radi na njihovu rješavanju.

Kakvi su značenje i profil Hrvatskih studija? Jesu li oni ispunili očekivanja zbog kojih su osnovani i koliko su njihove diplome u praksi cijenjene poput onih s Filozofskog fakulteta?

— Hrvatski studiji jedna su od sastavnica Sveučilišta u Zagrebu i nude studijske programe koji su dobili redovite dopusnice. Stav Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa prema Hrvatskim studijima vidljiv je iz toga da će upravo Hrvatski studiji biti ti koji će se prvi iseliti iz neprimjerenih prostorija u kojima trenutno djeluju i preseliti u novouređeni kampus na Borongaju.

Hoće li doći do promjene pomalo nezgrapna termina prvostupnik za one koji završe tri godine studija po Bolonjskom procesu?

— Moram vas nadopuniti: studenti koji završe sveučilišni preddiplomski studij dobit će akademski naziv prvostupnik/ca (baccalaureus / baccalaurea) uz naznaku struke. Studenti koji završe stručni studij dobit će stručni naziv stručni/a prvostupnik/ca (baccalaureus / baccalaurea) uz naznaku struke. To znači da će potpuni naziv nečije kvalifikacije biti jasno i nedvosmisleno razumljiv kako unutar, tako i izvan Hrvatske.

Vezano uz prikladnost termina prvostupnik, taj je termin predviđen zakonom i ustanovljen nakon konzultacija s predstavnicima akademske zajednice. Stoga se ne očekuje njegova promjena.

Koji su vam osobno najveći izazovi do kraja ovog mandata?

— Ovo je istovremeno najzanimljivije, ali i najteže pitanje ovoga intervjua. Jednostavan odgovor glasio bi: završiti sve započete reforme. Kada pogledam gdje je sustav visokoga obrazovanja u Hrvatskoj bio na početku mandata, vidim sustav koji se tek sprema ući u reforme, i to čini vrlo polagano. Danas su najteže reforme provedene i sada moramo pomoći da postavljeni elementi sustava u potpunosti preuzmu svoje uloge.

Do kraja ovoga mandata, ali i u sljedećem mandatu, nastavit ćemo s ključnim procesima u visokom obrazovanju u Hrvatskoj: funkcionalna integracija sveučilišta, dalje jačanje binarnoga sustava obrazovanja, kao i sustava osiguranja i kontrole kvalitete, te posebno veća sinkronizacija visokog obrazovanja s potrebama tržišta rada. Posebnu pozornost treba posvetiti financiranju visokog obrazovanja, gdje se ne treba ograničiti samo na državni proračun, a nužno je razviti i nove modele financiranja studenata stipendijama i kreditima.

Kao što vidite, Ministarstvo je uz pomoć Rektorskog zbora i cijele akademske zajednice odradilo velik posao. No, kako nam je cilj biti zemljom znanja i centrom izvrsnosti, jednakim tempom nastavit ćemo i dalje.

Razgovarao Zlatko Vidačković

Zrinka Kovačević

1992 – Diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer: Komparativna književnost i češki jezik i književnost

1997 – Završila doktorski studij iz slovačke književnosti u Bratislavi (Slovačka Republika) – Filozofická fakulta Univerzity Komenského

2004 – Doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1994 – 1997 – Predavala kolegije iz slovačke književnosti, kulture i civilizacije studentima bohemistike, slavistike i kroatistike.

Surađivala na znanstveno-istraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika za područje slovačke filologije.

O slovačkoj književnosti i hrvatsko-slovačkim književnim i kulturnim vezama objavila niz članaka u hrvatskim i slovačkim stručnim časopisima. Autorica knjige Hrvatski motivi u djelu Martina Kukučína. Prevela nekoliko književnih djela sa slovačkoga.

Suosnivačica i dopredsjednica Društva hrvatsko-slovačkog prijateljstva (kontinuirano od 1994).