Uspjela zamjena

Uspjela zamjena

Bitka na Neretvi Veljka Bulajića, kult–film partizanskoga žanra, prototip je i uzor svim sličnim filmovima. Nije li uzorna i kultna trebala postati i partitura? Jedini hrvatski skladatelj koji se u to vrijeme doista mogao uhvatiti ukoštac s partizanskim filmom epskih proporcija i skladati veliku orkestralnu partituru holivudskoga tipa bio je Vladimir Kraus–Rajterić. Ali njegovo je ime stranim producentima bilo nepoznato (kako i ne bi, kada se za Krausa ne zna ni u užim glazbeničkim krugovima), pa kada je film zašao u fazu svjetske distribucije, za njega je skladana potpuno nova partitura. A skladao ju je — ni manje ni više nego — Bernard Herrmann.

Pred nama se nalazi soundtrack Bitke na Neretvi, Herrmannova partitura koju je objavila izdavačka kuća Southern Cross Records. Na soundtracku se čuje da je Bernard Herrmann očito dobro proučio i Rajterićevu partituru i glazbu ovoga podneblja, pa ih je nastojao dočarati na svoj način. Kao veliki majstor orkestracije, melodije i glazbenog ugođaja, pohvatao je sva temeljna glazbena obilježja partizanske pjesme (dominantni mol, silazni rastavljeni kvintakord, paralelne terce...) te ju je pojačao udaraljkama i puhačima. Gotovo bi nas mogao prevariti — da nismo dio ovog podneblja i da ne poznajemo tu glazbu u dušu. Herrmannu jedino nedostaje poneki citat, poneka vjerna, stvarna melodija koja bi i nas, iz ovih krajeva, uvjerila u autentičnost (to mu, jasno, nitko izvan ovih prostora neće zamjeriti).

S druge strane, soundtrack je koncipiran jednostavno, oslanjajući se na kontrasno nizanje lirskih i dramatskih brojeva. Dok su marševi i partizanski broj prilično uvjerljivi, lirski su odveć sladunjavi i pomalo (zbog ponavljanja) dosadni. No ipak stvaraju neku sliku o filmu koji je na stranom tržištu uspio dobiti svoje glazbeno izdanje, dok na domaćem (koliko je meni poznato) nije. Kada ćemo moći slušati CD s glazbom Vladimira Krausa–Rajterića — izvornu, pravu partituru Bitke na Neretvi?

Irena Paulus