Vijenac 337

Filatelija

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Orko i Macić

Autorica Sanja Rešček, akademska slikarica i dizajnerica, dimenzije 35,50 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 18. siječnja 2007.

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Orko i Macić

slika

Autorica Sanja Rešček, akademska slikarica i dizajnerica, dimenzije 35,50 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 18. siječnja 2007.

Autor je teksta objavljena u deplijanu koji prati izdavanje ovogodišnje serije poštanskih maraka Hrvatski vilinski svijet Nedjeljko Fabrio. U nastavku tekst prenosimo u cijelosti. »Nastavak serije poštanskih maraka pod nazivom Hrvatski vilinski svijet donosi dva izvanredna motivska noviteta: čudovište orko i vražićka macića, koji u razmišljanjima o poganskoj baštini spadaju u folklorne demone. To znači — tumači suvremeni hrvatski folklorist Ivan Lozica — da su »oni stvorovi kao ljudi, plahoviti i nepredvidljivi, na neki način obojica s onu stranu dobra i zla. Macić je ipak bolji od orka, on često pomaže ljudima da dođu do novca ili ih čuva od nesreće. Ali i jedan i drugi plaše ljude, a mogu im doći i glave« (Poganska baština, Zagreb, 2002). Iako ih spominje folklorist Antun Ilija Carić u svojem radu Narodno vjerovanje u Dalmaciji (1897), ta dva bića gotovo da i nisu ušla ni u pisanu književnost, čak ni u književnost za djecu, nego su ostala u prostoru usmene predaje, pa i tamo već na putu posvemašnjega zaborava. Pokušavajući dati odgovor na ovu iznenađujuću činjenicu, Ivan Lozica nudi i te kako aktualno rješenje: ‘Možda im demonske, protejske osobine nisu dopustile prijelaz u bajke i priče (premda je Orcus poznat u njemačkoj književnosti klasike i romantike, a Orco je česti lik rumunjskih bajki), možda su bili previše nestalni i etički ambivalentni za karijeru književnih likova. Slutim ipak i druge moguće razloge njihovoj zapostavljenosti. Oni su bića neslavenskoga podrijetla. Nalazimo ih u Hrvatskoj i Sloveniji, ali ih na primjer nema u Srbiji. Zato što ih nema na svim južnoslavenskim prostorima, oni nisu smatrani našima, autohtonima. Shvaćeni su kao strani utjecaj, premda su po svojoj prilici bili već ovdje i u vrijeme dolaska Hrvata na Jadran! Mogu li demoni biti politički nepoćudni, mogu li čak i oni biti žrtve etničkoga čišćenja? Zašto je macić, koji je u Dalmaciji pred stotinjak godina bio najobičnije i najčešće noćno strašilo danas gotovo nepoznat?’. Iz obilja zapisanih varijanti orka i macića izabrali smo one najatraktivnije. Tako je orco u Istri noćni gorostas bez glave koji jednom nogom stoji na jednoj gromači, a drugom na drugoj, dočim je macić u Velom Grablju na otoku Hvaru dijete s jednom nogom i crvenom kapicom, koje se vrti u plamenu.« Marke su izdane u sutisku u arku od dvadeset maraka (10x2), a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC).


Priredila Sandra Cekol

Vijenac 337

337 - 1. veljače 2007. | Arhiva

Klikni za povratak