Neuobičajeno nadmudrivanje

Neuobičajeno nadmudrivanje

David Julyan pripada među skladatelje koji su pronašli svog redatelja — ili bi se moglo reći da je Christopher Nolan u Davidu Julyanu pronašao svog skladatelja? Bilo kako bilo, glazbena pozadina filma Prestiž o majstorima mađioničarskog (ali i stvarnog) trika, nosi karakterističan glazbeni štih svoga skladatelja. On se nije obazirao na mjesto (London) ni vrijeme radnje (druga polovica 19. stoljeća), niti je osobito ustrajavao na tematskom obilježavanju likova ili pojedinih situacija, niti je, uopće, poželio da njegova glazba izađe iz okvira neutralna, atmosferičnog pomagača filmskim prizorima. Julyanov tipičan način skladanja uključuje spori tempo, gudače i akorde koji se polako i mirno izmjenjuju podno filmskih zbivanja. Teško je reći da Julyan voli lijenu i prozračnu filmsku glazbu, jer ta glazba na poseban način djeluje u filmu. Umjesto da se usredotoči na akciju, sukob, zaplet, pozornicu i, eventualno, ljubavnu priču, Julyanove partiture svim Nolanovim filmovima, a napose ovomu (jer Prestiž je doista mogao zvučati drukčije) daje notu intimnosti, melankolije i svojevrsna unutarnjeg mira. S Julyanovom se glazbenom podlogom stvara dojam mirna prepuštanja likova sudbini (ženski likovi poput Bordenove supruge i Angierove supruge djeluju poput marioneta u rukama mađioničara) ili mudra prevladavanja prevrtljivosti sudbine što i Bordena i Angiera naizgled čini nadmoćnim, iako to, zapravo, nisu. Glazba se pokreće tek na kraju, usred nenadana obrata, gdje Julyanovi gudači gustim i uznemirenim uzlaznim kretanjem najavljuju Bordenov kraj (no, je li to stvarno kraj?). Daleko je to od glazbenoga jezika 19. stoljeća, koji mnogi holivudski skladatelji vole, a koji je ovaj film mogao učiniti daleko raskošnijim i zvukovno vjernijim vremenu radnje. Umjesto toga, Nolan i Julyan biraju kontemplaciju, mirno i sabrano nadmudrivanje, koje Prestiž čini neuobičajenim, ali vrlo zanimljivim glazbenim štivom.

Irena Paulus