Najnovije jezične promjene u zagrebačkom govoru

U Zagrebu je moguće razlikovati više idioma: općezagrebački (kao opći govor mlađih naraštaja rođenih u Zagrebu), konzervativnu kajkavštinu — pravi zagrebački (gdje se razlikuje govor stare jezgre, govor periferije i govor prigradskih naselja) i zagrebački štokavski (govor doseljenih štokavaca)

Stara je zagrebačka kajkavština nekoć bila jedini gradski idiom, no danas više nije tako s obzirom da je u Zagreb došlo mnogo useljenika iz čitave Hrvatske. Ni ta stara kajkavština nije bila jedinstvena — postojale su razlike između govora stare jezgre, središta grada (Gornji grad, Kaptol...) i govora periferije (Trešnjevke, Maksimira, Trnja, Peščenice...). Osim te gradske kajkavštine, postoje i stari kajkavski govori negdanjih prigradskih naselja — Šestina, Vrapča, Remetinca, Jaruna. Ti su kajkavski govori pak (međusobno različiti) bili bitno drukčiji od gradske kajkavštine i nalikovali su seoskoj kajkavštini Zagorja ili Turopolja sa svojim zatvorenim i otvorenim e, starim naglasnim sustavom, dvoglasima. Zagrebački se štokavski mora istaknuti kao posebna cjelina zbog velika broja doseljenih štokavaca — to je štokavski bez osobitih regionalnih obilježja, pod velikim utjecajem standarda i zagrebačke kajkavštine. Općezagrebački govor ima središnje mjesto među tim idiomima — s tim što je prijelaz između stare zagrebačke kajkavštine i štokavskoga/standardnoga jezika i što je to govor većine mladih i mlađih stanovnika Zagreba s najvećom perspektivom. Taj se općezagrebački govor može nazvati svojevrsnom mješavinom kajkavskog i štokavskoga. Mnogi su kajkavski elementi zadržani, no ipak ih je mnogo manje nego u starom zagrebačkom kajkavskom, a i svi su ti kajkavski elementi, premda su neki od njih jako česti i stabilni, fakultativni — mogu se zamjenjivati standardnijim, štokavskim elementima. Tu je najbolji primjer zamjenica kaj, koja je jako česta u općezagrebačkom i nema opasnosti da će nestati, no unatoč tomu uz nju se upotrebljavaju i šta/što. Nema govornika općezagrebačkoga koji bi govorio isključivo kaj. Općezagrebački karakterizira jednonaglasni sustav (za razliku od četveronaglasnoga standardnoga), nerazlikovanje dugih i kratkih samoglasa i č i ć. Odraz je starih poluglasa danas uglavnom štokavski — dan, san, no stari se kajkavski odraz e čuva u pojedinim riječima kao što je pes. Odraz je staroga jata danas uglavnom jekavski, uz čuvanje staroga e u pojedinim riječima — sreda, dve, deca uz srjeda, dv(i)je, djeca. Dočetno se –l u išel, nosil još rabi, iako prevladava novije išao/išo, nosio. Ne razlikuje se futur I. od II, a sam futur glasi i išel bum i išo bum i iš(a)o budem i iču/iči ču (također i ak bu(de)m išel/ak ču ič). Kajkavski su (ili polukajkavski) oblici kao nemrem, nemreš, pitanja kao si bio/bil? češ doč? (umjesto jesi (li) bio? hoćeš (li) doć(i)?), prema kajkavskom se tučeju, moliju danas uglavnom govori tuku, mole.

Kao svaki jezik, i općezagrebački se mijenja. Ovdje ćemo istaknuti neke od tih promjena koje se upravo događaju (promjene koje su se prvi put dogodile prije više godina, a koje su još žive, možemo također smatrati novim promjenama). Neke su od tih promjena izrazito zagrebačke, a neke se javljaju i drugdje. Za Zagreb je tipično pojednostavnjivanje naglasnoga sustava, pa se tako u posljednje vrijeme umjesto tog ímena govori tog iména s istim naglaskom kao u množini (iména). Naglasak se pomiče i iz emfatičnih razloga pa se razlikuje zabóli me u doslovnom smislu i záboli me, što znači baš me briga. Javlja se i pomak naglaska u nekim pridjevima — pa se umjesto fakultétski govori fákultetski, a umjesto aviónski se govori ávionski (uz već starije fílozofski umjesto filozófski). U nekim se dijelovima grada (Dubravi) javlja i frajerski govor, za koji je tipično skraćivanje samoglasnika. Takav se govor onda percipira među nezagrepčanima kao pravi urbani zagrebački, iako većina Zagrepčana tako ne govori. Suglasnici d, m, v, g, b, ž, t nerijetko u brzu spontanu govoru ispadaju (što se javlja i u drugim dijelovima Hrvatske i nije uvijek novija pojava): gleati umjesto gledati, neam umjesto nemam, baiti se umjesto baviti se, drai umjesto dragi, trea umjesto treba, kaeš umjesto kažeš, vraiti umjesto vratiti itd. Često se riječi krate odbacivanjem početnih slogova — npr. Čvara za Močvaru (alternativni noćni klub), zika za muziku, njava za pornjavu tj. porno–sadržaje itd. U genitivu se množine javljaju novi oblici kao što su žvaki, pljugi, pivi umjesto žvaka, pljuga, piva, čemu je uzrok nepostojanje razlikovne intonacije i duljine u Zagrebu. U najnovije se vrijeme prema starim komparativima kao jasnije ili manje jasno javljaju novi zalihosni manje/više jasnije. Predmetak se pre– više ne rabi samo u značenju previše nego i u značenju jako, vrlo pa predobro znači vrlo dobro. Isto se tako odnedavna govori i ful dobro u istom značenju. Zanimljivo je da se taj anglizam prije nego u Zagrebu bio proširio primjerice u Rijeci, Istri i Splitu. U posljednjih su petnaestak godina učestale i bezlične konstrukcije poput ide se u kino umjesto ideš/idemo u kino, a, kao i uvijek, nastalo je i dosta novih riječi. Tako se primjerice govori manga za frajera, facu ili burki umjesto buraz. Ostaje nam vidjeti što će se s ovim promjenama dogoditi u budućnosti i kako će zagrebački govor izgledati za dvadeset, četrdeset ili sto godina.

Mate Kapović

Mate Kapović rodio se 1981. u Zagrebu. Radi kao asistent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i bavi se, među ostalim, poredbeno–povijesnom lingvistikom, dijalektologijom i sociolingvistikom.