MH 165/15

Napustimo li i zanemarimo načas, zadovoljni što je tako — jer je to sve već prevršilo svaku mjeru — poznatu i opetovanu Bandićevu megalomaniju, Sanaderove satove, moguću krivicu obje Jadranke i saborska nadmudrivanja (možda ne radimo dobar posao, ali se barem dobro zabavljamo!), i okrenemo se ozbiljnijim stvarima i pojavama na ovim našim stranama, tada će nam i kratica iz naslova biti mnogo bliža i jasnija i neće nalikovati oznakama profila anonimna proizvođača automobilskih guma. Prije 165 godina osnovana je Matica hrvatska, a prvi je broj »Vijenca« ugledao svjetlo dana prije četrnaest godišta. Prva obljetnica ne ide u red tzv. okruglih obljetnica, ne pripada kvartalima koji su uobičajeni za proslave važnih događaja i datuma nakon prvih sto – 125, 150, 175... Petnaesto pak godište »Vijenca« donekle je okrnjeno činjenicom što se prvo »Vijenčevo« godište sastojalo od samo jednoga broja koji je izašao na Božić 1993, dok već drugi broj »Vijenca« iz siječnja 1994. nosi oznaku drugoga godišta. No, nema veze. Budući da slobodni hrvatski mediji, bilo javni bilo privatni, neće spomenuti, ni usput, a još manje namjerno, te dvije dovoljno okrugle brojke, činimo to sami u aktualnim Matičinim novinama. I pritom nas povijest ne zanima odveć, iako su obljetnice, kao što jednom rekoh na ovom mjestu, nizovi od godina. Više nas zanima kakvo je stanje danas u Matici hrvatskoj i »Vijencu«, napose s obzirom na temu koja se Matici od dušebrižnika, slobodnomislećih pojedinaca i tzv. hrvatskih intelektualaca, nerijetko podmeće, a to je da je ona nekakva zastarjela institucija, da u njoj vlada teški konzervativizam, i sukladno tome, kako se govorilo nakon smjene uredništva 1998/99, da je »Vijenac« fanzin za starce i za friške vijesti iz srednjega vijeka. Poznati hrvatski jal? Ima nas malo, a i ne volimo se? Bilo kako bilo, stvari danas stoje bitno drukčije, ako su u povijesti ikada i stajale drukčije nego danas. Umnogome je sve samo stvar interpretacije i dobre volje, koja kronično nedostaje. Nizom programa i projekata Matica hrvatska okrenuta je upravo mladima, njihovim interesima i mogućnostima, bilo u okviru zasebnih sadržaja, poput poznata i afirmirana ciklusa Mladi glazbenici u MH, do rada i stvaranja sadržaja unutar brojnih stručnih Matičinih odjela (književnost, kazalište, povijest umjetnosti, filozofija, tehničke znanosti...). »Vijenac« vode i uređuju mladi ljudi (mandićevski rečeno, oprostite mojoj malenkosti i samonaklonosti glede godina), suradnici su uglavnom mlađi od četrdeset godina (a to još uvijek valjda jesu mladi ljudi?), a ima i onih ispod trideset (oni valjda nisu premladi?). U redakciji Matičina nakladništva, što je oduvijek bila jezgra rada i djelovanja ove kuće, izvršni su urednici i organizatori posla upravo mladi ljudi... Kao što se poštena šansa pruža i mladim autorima, znanstvenicima i beletristima, svejedno. I sâm sam svoju prvu knjigu, sjećam se koliko mi je to značilo stručno, psihološki i moralno, objavio prije jedanaest godina upravo u Matici hrvatskoj, u jednoj od njezine trideset i tri biblioteke. Pružena mi je šansa. Ako sam se već i prije u ovoj bilješki proglasio mladim, zamislite samo koliko sam mlad bio prije jedanaest godina. Uuuuu... godine. Zapravo, kao samoproglašeni pouzdani insider (pa i ja valjda, takva su vremena i trendovi, imam pravo na oktroiranu privaciju i autobiografiranje), koliko se sjećam u posljednjih desetak godina, u Matici se hrvatskoj sve i vrti oko mladosti. Nikada u njoj, barem ne kao nekakav sistemski default koji se ne može i ne da izmijeniti odlučnim klikom na pravo mjesto, nisam osjetio netrpeljivost i izbjegavanje novih ideja, i posve modernih, onih koji bi htjeli što je god moguće više približiti Maticu suvremenosti. Zato i MH 165/15 ima svoju periodiku koju vode i u kojoj surađuju mladi ljudi, ima svoje up-to-date internetske stranice, koje dnevno posjeti više od tisuću korisnika (većina su, vjerojatno, mlađi posjetitelji), ima svoje odjele, tribine i salone u kojima su najvažnije karike upravo mladi ljudi... Po mnogočemu, u Matici je hrvatskoj jednako zanimljivo kao u SC-u, Tvornici, KSET-u ili Močvari, samo to treba znati i htjeti prepoznati. Tko uspije u tome, i tko ima što za reći, vrata su mu otvorena. Dobrodošli u operativni sustav MH 165/15! Logi(ni)ranje je započelo. Pa iako je Matičina matična ploča (Matrix Croatica) određena umnogome tradicijom i povijesnom ulogom (a prosvjetiteljstva nam još itekako treba), to nikako ne isključuje obnavljanje i nadogradnju njezina ukupna hardvera i softvera.

Ivica Matičević