Ispovijed kanibala

Moskva Praktika, novo privatno moskovsko kazalište posvećeno suvremenom dramskom tekstu koje vodi Eduard Bujakov i koje u posljednje dvije godine iz premijere u premijeru do-nosi nova ugodna iznena-đenja, dobilo je novi hit. Ivan Viripajev, jedan od uzbud-ljivih novih dramatičara su-vremene Rusije, nakon us-pjeha Kisika i Geneze broj 2, napisao je novu dramu, Srpanj, zapravo ispovjedni mo-nolog ubojice i kanibala, čudovišta u ljudskom obličju. No, 63-godišnjeg psihopata igra još mlada glumica Polina Agurejeva, na način koji je kritiku i prisutne u malom, ali dinamičnom teatru ostavio bez daha. Poetski Viripajevljev tekst, koji govori o stranputicama ljudskosti, o osamljenosti koja rezultira potpunim ludilom i gubitkom svake ljudskosti režirao je Viktor Rižakov, još jedno poznato ime mlađeg naraštaja, koji je na scenu postavio i ranije komade Viripajeva, Wunderkinda nove ruske drame.

Dodin osvojio Australiju

Sydney Ako moskovskim scenama u ovom času drma nova generacija, stara nema namjeru odustati i prestati se baviti kazalištem. Lev Dodin i njegov Mali teatar na australijskoj turneji svojim su Ujakom Vanjom oborili s nogu australske medije i publiku. Posvuda dočekan kao kralj kazališta, Dodin je protekloga tjedna zasjenio sve drugo što se događa u kazalištu na najudaljenijem kontinentu, zablistavši u punom sjaju na festivalu koji se održava u Sydneyju. Jednako dojmljiv, sudeći po australskim medijima, bio je i odlično posjećen razgovor s Dodinom, koji je zaba-vljao publiku govoreći o svrsi kazališta kao um-jetnosti, suprotstavlja-jući se zabavljačkom kazalištu. Situacija u Australiji, naime, specifična je: premijer je isto-dobno predsjednik festivala, ali su mu mediji na nos nabili što je bio samo na dvjema predstavama. Dodin mu je poručio da bi trebao dolaziti u kazalište i moliti umjetnike da uzmu novac kako bi radili umjetnost. No, ako političarima treba zabava u teatru, neka onda doma nose svoj novac. »Na sranja ne možemo trošiti novac poreznih obveznika«, zaključio je Dodin.

Trahinjanke za Playstationom

New York Da Sofoklove Trahinjanke još imaju što reći suvremenom svijetu, svjedoči i produkcija u američkom Target Margin kazalištu u adaptaciji Kate E. Ryan. Komad u kojem junakinje piju Coca-Colu, igraju videoigrice, slušaju pop i komuniciraju urbanim slan-gom u režiji Alice Reagan postao je metafora površna novoga društva, koje pokazuje ozbiljne proble-me u komunikaciji i tone sve dublje. Jednosatna i vrlo dinamična produkcija u kojoj glavne uloge igraju Heidi Schreck i Todd d’Amour nije prvo osuvremenjivanje antičkog teksta na njujorškoj pozornici, no riječ je o atraktivnoj produkciji koja je skrenula pozornost na sebe, što u bogatom životu off-Broadwaya nije uvijek lako.

Pištolj u Rikardovoj ruci

Stratford upon Avon Veliki projekt Michaela Boyda, koji razvija i istražuje Shakespeareov historijski ciklus nakon iznimno uspješne trilogije o Henriku VI, nastavljen je Rikardom III. Dvostruka perspektiva, srednjovjekovna podrijetlom, ali moderna u izvedbi, ono je što te produkcije čini posebnima. Prošlost je uvijek prisutna u Boydovim produkcijama iz ovoga ciklusa, ali suvremenost nije daleko od njih: Rikard III, odlično ga igra Jonathan Slinger, možda nosi klasični kostim, ali pištolj u njegovoj ruci moderan je izum. Izvorna vizija rezultirala je još jednom iznimnom produkcijom iz historijskog ciklusa, koja prepleće suvremenost i prošlost i pokazuje koliko našu sadašnjost zapravo oblikuje povijest.

Jasen Boko