BRAVO ZA DOMAĆE SNAGE

BRAVO ZA DOMAĆE SNAGE

Veliko iznenađenje večeri bila je sopranistica Mihaela Komočar. Bio je to njezin uzbudljiv debi, i to u ulozi Amelije, jedne od najtežih sopranskih uloga. Obdarena prelijepim dramskim sopranom velikih mogućnosti, muzikalnošću i solidnom tehnikom mlada pjevačica velik je adut predstave

Premijera Verdijeva Krabuljnog plesa u Zagrebačkoj operi očekivala se s velikim zanimanjem, nakon što je prošlo dvadesetak godina od njezina posljednjeg uprizorenja. Prepuno gledalište u subotu 27. siječnja nije štedjelo dlanove, a na kraju ni grla, isprativši izvođače ovacijama i skandiranjem. Dokaz je to uspješnosti projekta, u kojem su se nakon dulje krize u toj kući poklopile neke sretne okolnosti. Prije svega ta je premijera konačno bila pretežito povjerena domaćim snagama, i to vrsnim, za razliku od nekih prijašnjih stranih gostovanja, koja su često razočaravala.

Maestro Ivo Lipanović, operni znalac međunarodnog ugleda, dobio je nakon višekratnih repriznih angažmana u Zagrebačkoj operi napokon premijeru. Njegov pozitivan utjecaj na kvalitetu orkestra osjetio se već u prvim taktovima uvertire. Glazbeno vodstvo bilo je i u nastavku, unatoč neznatnim odstupanjima u sigurnim i muzikalnim rukama. Dobru je suradnju imao i u zborovođi Ivanu Josipu Skenderu, čiji je solidan posao dogradio iznad prosjeka. Glavni aduti za uspješnost Krabuljnog plesa bili su ipak solisti, nositelji glavnih uloga.

Veliko iznenađenje večeri bila je slovenska sopranistica Mihaela Komočar, studentica pred diplomom na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Bio je to njezin uzbudljiv debi, i to u ulozi Amelije, jedne od najtežih sopranskih uloga. Obdarena prelijepim dramskim sopranom velikih mogućnosti, muzikalnošću i solidnom tehnikom, koju će, kao i snalaženje na sceni, moći još usavršiti, mlada pjevačica velik je adut predstave. Ulogu njezina muža Renata tumačio je iskusni bariton lijepe verdijanske fraze Vitomir Marof, pjevački i muzički besprijekoran, a i scenski sve bolji i slobodniji tijekom predstave. Glavna uloga nesretnoga grofa Riccarda, žrtve zabranjene ljubavi i atentata, bila je povjerena gostu, Avgustu Amonovu, prvom tenoru petrogradskoga Marijinskog kazališta. Pjevač velika glasovnog volumena i ljepote (posebice u prizoru kod vračare) i snage, koju u visinama ipak nije uvijek uspio nadzirati, Amonov je bio dragocjen partner.

U ulozi vračare Ulrike imponirala je pjevačkim iskustvom i impozantnom scenskom pojavom Zlatomira Nikolova. Marija Kuhar, još jedna mlada zagrebačka sopranistica svježa i lijepo oblikovana glasa, oduševila je suverenim i šarmantnim nastupom u manjoj, ali važnoj koloraturnoj ulozi paža Oskara. Valja pohvaliti i izvrsne urotnike, moćne basove Luciana Batinića i Ivicu Trubića, a u manjoj ulozi mornara Ljubomira Puškarića.

Krabuljni ples, Verdijevo remek-djelo zasnovano na povijesnom događaju iz 18. stoljeća, atentatu na švedskoga kralja Gustava III za vrijeme krabuljnoga plesa u Kraljevskoj operi, nadahnulo je bugarskoga redatelja Plamena Kartaloffa da tu političku dramu na čijoj se pozadini isprepleću strasti i tragične sudbine ljubavnoga trokuta aktualizira i osuvremeni, na modernoj sceni Dinke Jeričević i prikladnim kostimima Irene Sušac, koristeći se nizom simbola poput minijaturne makete kazališta na pozornici, koja uz decentnu koreografiju Snježane Abramović navješćuje tragediju na samu početku i ispraća je na kraju predstave.

Sam pak prizor krabuljnoga plesa i ubojstva u operi ipak nije najsretnije riješen, unatoč efektnoj uporabi pokrajnjih loža, u kojima s jedne strane svira kapela, a s druge strane priprema se smrtonosni hitac, kao što je to bilo i u priči o kralju Gustavu. Unatoč nekim nedorečenostima, predstava je zadovoljila, posebice u glazbenom pogledu. Dobila je solidne temelje na kojima će se moći dalje razvijati i bit će dragocjen dobitak i za publiku i za ostale pjevače koji će se u nastavku sezone u njoj ogledati.

Višnja Požgaj