Vijenac 336

Kritika

Hrvatska proza

Slavonija u duši!

Vjetar u grivi. Zbirka proznih, autobiografskih i putopisnih zapisa o konjima, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovački kulturni krug, Državna ergela lipicanaca, Đakovo, 2006.

Hrvatska proza

Slavonija u duši!


slika


Vjetar u grivi. Zbirka proznih, autobiografskih i putopisnih zapisa o konjima, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovački kulturni krug, Državna ergela lipicanaca, Đakovo, 2006.


Spontane asocijacije: čuveni Ray Charles i njegova prekrasna, nostalgična pjesma Georgia on my mind... The old sweet song... Pradavno, drago i pomalo nostalgično sjećanje na Slavoniju, na Đakovo. Sklad, prisnost i ugoda vibriraju iz ove osebujne knjige. Sedamnaest pisaca i sedamnaest kraćih proza pod poetskim naslovom Vjetar u grivi. Nesvakidašnja knjiga, objavljena u povodu petsto godina Ergele i dvjesto godina uzgoja konja lipicanske pasmine u Đakovu. Razlog je valjan, a knjiga prava.

Tekstovi su znalački i sa strašću odabrani. Od prve proze, đakovačke narodne bajke: Kako je konj spasio ukletog mladića pa do razigranih, nadahnutih Dukatića Vlatke Markasović. Izabrani pisci kao da se u tekstovima natječu, tko će zornije, tko će strastvenije, tko privrženije opisati plemenitu pasminu konja lipicanaca, tko će se radosnije prepustiti čarima slavonske ravnice! Nenadmašni Antun Gustav Matoš predstavljen je ulomkom iz živahne i duhovite priče Pereci, friški pereci, Matko Peić veze samosvojne pjesničke putopise, uronjen svojim metaforama u bilo slavonskih pejzaža (Kobilje), Miroslav Slavko Mađer ispričao nam je dramatskim dijalozima zanimljivu priču iz Domovinskog rata (Ratna lutalica), Josip Palada maštovitom je slikom konja u »silnom galopu« (»izjezdiše konji vijogrivi«) opisao trepet zaljubljenog srca (Obmana), Nevenka Nekić vrsnom je prozom oživila u sjećanjima svoju Legendu o đakovačkim lipicancima Vida Fulopa, svoga pradjeda. Svi tekstovi, bilo da govore o prošlosti grada Đakova, o raskoši đakovačkih vezova, o autentičnim običajima Šokaca, o srcu priraslim slavonskim vizurama, protkani su istinskim osjećajem ljubavi prema konjima i prema — životu: »A zasnježena ravnica pukla pred parom dobrih konja koji se dime u trku... Smrznuti snijeg pršti pod kopitima, ruke se traže u toplom podatnom krznu, a usnice trnu na plavičastoj ledenoj mjesečini« (Mladen Trnski Vjetar u grivi).

Ova je knjiga slavonska sladost življenja, zaljubljeničko uživanje u zavičajnim prostorima nepreglednih ravnica, u mahnitoj trci vitkih, ponositih konja... Knjiga je to malo tiho nasmijana, s dahom dobrodošle romantike, opuštena i iskreno, bez ostatka, predana životu. Uvjerljiva knjiga, koja će moći i one što su rođeni na moru, privući da uzljube — ravnicu. Slavonsku!!!


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 336

336 - 18. siječnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak