Ravnopravnost muškoga i ženskoga

Ravnopravnost muškoga i ženskoga

Autor Danijel Popović, dizajner, dimenzije 35,5 x 42,6 mm, naklada 200 000, datum izdanja 1. prosinca 2006.

Prošlogodišnja serija poštanskih maraka Hrvatsko moderno slikarstvo predstavila je troje umjetnika. Zapis o Vladimiru Beciću objavljen je u jednom od prošlih »Vijenaca«, a u ovom će biti više riječi o preostalo dvoje likovnih umjetnika obuhvaćenih serijom — Ivanu Picelju i Nasti Rojc. U nastavku donosimo izvatke iz tekstova Mladena Medara objavljenih u deplijanu.

Ivan Picelj (Okučani, 1924) nakon više od šest desetljeća djelovanja na hrvatskoj i inozemnoj likovnoj sceni emanira auru prekaljena modernista u eri postpostmoderne kao jedan od najvećih boraca za dostojanstvo i inventivnost geometrijske apstrakcije na ovim europskim prostorima. Umjetnik kojemu su poznate najskrivenije i najsuptilnije strategije umjetničkih diverzija moderne u svaku iduću, novu seriju svojih radova sve ove godine ugrađuje suvislu i smislenu teorijsko-filozofsko-poetološku dimenziju, oduzimajući svaki argument i najljućim protivnicima apstraktne geometrije, koji smatraju kako je u tom segmentu umjetničke prakse riječ o tek inteligentno osmišljenoj igri geometrijskim tijelima i strukturama. Picelj je studirao na Akademiji u Zagrebu (1943–1946). Uređivao je paviljone jugoslavenskih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago). Jedan je od osnivača skupine slikara i arhitekata EXAT 51 u Zagrebu te supotpisnik manifesta iz 1951. i 1953. kojima se skupina odlučila za apstraktnu umjetnost. Jedan od glavnih utemeljitelja pokreta Novih tendencija — niza međunarodnih izložbi apstraktne umjetnosti u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti (1961 – 1973). Često boravi u Parizu, gdje, od 1959, izlaže u znamenitoj galeriji Denise René.

Nasta (Jerka Hermina Ljubica) Rojc (Bjelovar, 1883 – Zagreb, 1964), jedna od prvih akademski školovanih hrvatskih slikarica. Slikarsko školovanje započinje 1901. kod Otona Ivekovića u Zagrebu, nastavlja u Beču, a potom i u Münchenu, gdje upoznaje pripadnike tzv. minhenskog kruga. Prvi put javno izlaže 1909. na skupnoj izložbi Hrvatskoga društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i od tada će, gotovo svake godine do 1940. (nakon toga slika sve rjeđe), sudjelovati na izložbama ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe. Pojavivši se u prvim desetljećima 20. stoljeća, u ključnom razdoblju razvitka hrvatske moderne umjetnosti, njezino stvaralaštvo temeljeno na motivima pejzaža, seoskih prizora i gradskih veduta, portreta i autoportreta, aktova i genre-scena te na motivima životinja i cvijeća prolazi kroz faze akademskog realizma i naturalizma, simbolizma, naturalističkog plenerizma, impresionizma i postimpresionizma te, naposljetku, slika u duhu socrealizma. Pripadala je zagrebačkoj šarenoj školi, koju je utemeljio Vlaho Bukovac. Bila je najodlučnija zagovornica ravnopravnosti muškoga i ženskoga slikarstva i jedna od utemeljiteljica Kluba likovnih umjetnica 1928. Nakon retrospektivne izložbe u Bjelovaru 1969. zanimanje za slikarstvo Naste Rojc ponovno raste.

Marka je izdana u arčićima od šest maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC).

Priredila Sandra Cekol