Vijenac 336

Ples

Premijera: Susreti... Prije ponoći Ljiljane Gvozdenović

Pod satom

Autorica misli u klasičnim okvirima divertismana bez obzira na formalno proširenje plesnog leksika

Premijera: Susreti... Prije ponoći Ljiljane Gvozdenović

Pod satom

slika

Autorica misli u klasičnim okvirima divertismana bez obzira na formalno proširenje plesnog leksika

Balet Ljiljane Gvozdenović Susreti... Prije ponoći praizveden je 30. prosinca 2006. u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a reprize su uslijedile ubrzo nakon novogodišnjih blagdana. Ovaj osvrt vezan je uz izvedbu 5. siječnja 2007. Ljiljana Gvozdenović radi u tradiciji baletnih likova i motiva žive, odnosno oživljene lutke i bajkovite čarolije. Okvir plesnoscenskim pričicama i njihova ne baš razrađena poveznica tajanstveni je muškarac u crnom plaštu sa štapom i jednom zlatnom cipelicom. Prostor igre obilježen je velikim stilski uobličenim satom (scenografija Dinke Jeričević) na kojem samo što nije ponoć, dakle vrijeme čarolije još traje (bundeva je još zlatna kočija, ali Pepeljugina cipelica već je izgubila vlasnicu...). Oživljuju skulpture koje su stajale kao neprepoznatljive forme prekrivene plahtama. Plešu dame i kavaliri, nakon dueta igra ljubavnoga trokuta, pa tašti toreador i gorda Carmencita. Dakako da je najveću reakciju publike izazvao diznijevski smiješan, i u tom smislu vrlo ciljano postavljen ljubavni duet krupne dame i odlične komičarke Ivanke Boljkovac i nježnoga Georgea Stanciua. Treba još naglasiti izrazito lijep, raznolik i bogat kostim Dženise Pecotić, koji u finom svjetlu Saše Fištrića uveliko pridonosi likovnosti pokreta. Najveća je odlika autorice muzikalnost, iz koje ona u šarolikom, odabranom glazbenom kolažu (Armstrong, Prokofjev, Bizet, Debussy, Gottschalk, Rubinstein, Dunajevski i Verdi) gradi niz skladnih noćnih pričica, odnosno plesnih brojeva koji bi uglavnom i samostalno funkcionirali, odnosno bili izvodivi u slučaju potrebe. Ljiljana Gvozdenović misli u klasičnim okvirima divertismana bez obzira na formalno proširenje plesnoga leksika i neke zahtjevne sekvence u kombinaciji špice i elemenata modernih tehnika, zanatski uredno, bez osobitog nadahnuća, ali i bez pretencioznosti. Dobri mladi plesači, članovi zagrebačkoga Baleta, uz spomenutog Stanciua, Pavla Mikolavčić, Valentina Kržić, Dunja Novković, Andrej Izmestjev, Arcadie Belenco i Daniil Yastrebov, dobili su dodatnu priliku za rad i nastup, iako ni jedna uloga nije ponudila ili otkrila neke nove, drukčije plesačke kvalitete, nego iskoristila poznate.

Komorne baletne predstave, pokretljive i prilagodljive manjim pozornicama i slabijim uvjetima, uvijek su zanimljive za gostovanja i u tom smislu propagiranja klasičnog baleta i u duhu decentralizacije Lijepe naše, i Susreti… Prije ponoći Ljiljane Gvozdenović ono su što je nekad radila samo trupa Croatia, osmišljena kao balet u gostima. Predstava koja bi u mnogim manjim gradovima i mjestima mogla pružiti baletnu večer ugodnu oku i uhu.


Maja Đurinović

Vijenac 336

336 - 18. siječnja 2007. | Arhiva

Klikni za povratak