Plesnim korakom

Plesnim korakom

Ples sa zvijezdama vesela je, razigrana i prpošna televizijska zabava, idealna za subotnju večer

Priča kaže da je Denis Latin, špartajući satelitskim programima u potrazi za nekom egzotičnom bolešću koju bi mogao obraditi u sljedećem izdanju svoje emisije Govorimo o zdr..., pardon Latinice, slučajno otvorio talijanski RAI, upravo u trenutku dok je pozornicom u ritmu quickstepa promicao plesni par Cipollini – Aleksejeva. Oduševljen ležernošću, frivolnošću, duhovitošću, dinamičnošću i šarenilom (dakle svim onim sastavnicama koje nasušno nedostaju zabavnom programu katedrale duha s Prisavlja) plesnog showa Ballando con le stelle, Latin je, zaključivši da ionako već ima spremnu Latinicu s temom epilepsije, o svom otkriću smjesta obavijestio urednika HTV-ova kontakt-programa Marija Sedmaka. I sam vrlo zadovoljan viđenim, a ne želeći gubiti vrijeme na animiranje članova programskoga vijeća (slutio je da bi predstavnici neke od manjinskih ili nevladinih udruga zacijelo imali ponešto prigovoriti), Sedmak je za pokretanje projekta odlučio angažirati glazbenog urednika Tomislava Štengla i redatelja Dalibora Sokolića.

I tako je gledateljstvo subotnjega večernjeg programa državne dalekovidnice koji mjesec poslije konačno dočekalo zabavni projekt kojega se nitko, ni ispred ni iza kamere, kao ni pred malim ekranima, nema razloga stidjeti. Štoviše, Ples sa zvijezdama, realiziran prema licenci izuzetno popularna BBC-eva showa Strictly Come Dancing, dragocjen je i iznimno rijedak primjer nepretenciozne, nenametljive, razmjerno raskošno producirane i prilično šarmantne televizijske zabave, za osmišljavanje koje uistinu nije trebalo otkrivati toplu vodu, jer je slične sadržaje, u produkcijski neusporedivo skromnijem obliku, još u pionirskim danima Televizije Zagreb gledateljima nudio legendarni Anton Marti.

Naime, dobitna formula uistinu je vrlo jednostavna. Uz vrlo pristojan honorar angažirate nekoliko manje ili više viđenih osoba iz tuzemnog estradnog, sportskog i kulturnog (zašto ne i političkog – recimo Anto Đapić ili Ivica Račan?) miljea, svakom od njih pridružite domaćeg ili inozemnog profesionalnog plesača/icu, i zadate im da se u tjednom ritmu pred stručnim ocjenjivačkim sudom (poželjno dijelom sastavljenim od također znanih televizijskih lica) odmjeravaju u izvođenju zahtjevnih plesnih koraka sambe, jivea ili paso doblea. Gledanost takvih projekata zajamčena je, jer publika pred malim ekranima pouzdano voli tzv. celebrityje gledati u za njih netipičnim situacijama, pogotovo ako postoji mogućnost da netko nevješt neplanirano tresne na plesni podij ili ispadne smiješan.

U domaćem izdanju svjetski gledana plesnog showa mali se problem krije u izboru voditelja (dojma sam da bi se na mjestu korpulentnog Duška Ćurlića kao partner neizbježne Barbare Kolar bolje snalazio Mirko Fodor), ali i navodnih zvijezda, osobito onih barem koliko-toliko vičnih složenim plesnim pokretima. Dok se o određenom zvjezdanom statusu Renea Bitorajca, protagonista gledanih humorističnih serijala Bitange i princeze i Naša mala klinika, komunikativne lakonotne pevaljke Maje Šuput, za ples prirodno nadarene glumice Zrinke Cvitešić (Što je muškarac bez brkova, Konjanik) ili elokventne i temperamentne Sandre Bagarić još i može govoriti, sa Žarkom Radićem, ukočenim histrionom s dvije lijeve noge, sasvim je drukčija priča. On, naime, teško da je osobitu popularnost uživao i u doba kad je kao komandant Jastreb zaneseno ljubio drugaricu Inu, jurišao na talijanske bunkere ili forsirao cestu Jozefina. Danas je Radić umirovljeni tajkun Tomo Jurak, ražalovani vlasnik Ville Marije koji sućut i glasove gledatelja pridobiva lomeći se plesanjem slowfoxa i cha-cha-cha.

Prema glasovitom i nažalost pokojnom crtaču stripova Hugu Prattu, tango je tužna misao koja se pleše. Unatoč tome, Ples sa zvijezdama vesela je, razigrana i prpošna televizijska zabava, idealna za subotnju večer.

Josip Grozdanić