Omot kao umjetnost

Izložba Sound & Vision, Izbor omota ploča i CD–a iz povijesti pop i rock–glazbe, Galerija Forum, Zagreb, 12. prosinca 2006 – 6. siječnja 2007.

Omot kao umjetnost

Da budem iskren, sasvim sam slučajno, s dragim prijateljem, završio na izložbi u rano popodne između Božića i Silvestrova. Tako je krenula igra imam–nemam, od omota do omota

Omote ploča i CD–a iz povijesti pop– i rock–glazbe mogli ste tijekom druge polovice prosinca i za blagdana pogledati u zagrebačkoj Galeriji Forum. Spoj vizualnog s auditivnim nije ništa neobično u potrošačkom društvu današnjice, a nije bilo ni prije četrdesetak godina. Rezultati su tog spoja najrazličitiji, od fušerskih rješenja do vrhunskih djela vizualne umjetnosti. Izložba u Forumu pokazuje dvjestotinjak omota, uglavnom LP–a, koje mnogi i dan danas čuvaju u ormarima.

Na izložbu, u organizaciji Društva popularne kulture, čiji su autori Branko Kostelnik, Vanja Babić i Željko Marciuš, omoti su mahom stigli iz arhive Radija 101, ali i iz privatnih zbirki. Omoti su pomno odabrani i složeni kako bi pokazali poveznice u njihovoj obradi, simbolične sličnosti poput debi–albuma Elvisa Presleyja iz 1956. te London Calling The Clasha iz 1979. s najpoznatijom rock fotografijom Pennie Smith, na kojoj Paul Simonon razbija gitaru na njujorškom koncertu. Među velikim imenima koja su oblikovali omote ploča nalazi se i Andy Warhol sa Sticky Fingers Rolling Stonesa i poznatom bananom Velvet Undergrounda, a poznato je da su se omotima ploča zabavljali i Dali i Magritte. Umjetnička skupina Hipgnosis, Storm Thorgerson i Aubrey Powell, oblikovala je omote za Pink Floyd (zbunjena krava za Atom Heart Mother ili poznati Dark Side of the Moon), ali i za Alan Parsons Project, Genesis, Led Zeppelin...

Na omotima je radio i Robert Mapplethorpe (Horses Patti Smith), a jedan je od ponajboljih omot u više verzija Jamiea Reida za album Never Mind the Bollocks Sex Pistolsa. Richard Hamilton radio je White Album za Beatlese, Robert Rauschenberg pomogao je Talking Headsima na albumu Speaking in Tongues Raymond Pettibon crtao je Goo Sonic Youth, slike Matija Klarweina završile su na omotima albuma Carlosa Santane i Milesa Daviesa, dok je za album Self Portrait iz 1970. sebe naslikao Bob Dylan. Britanska grupa Bow Wow Wow na naslovnici je albuma rekreirala Manetov Le Déjeuner sur L'Herbe s nagom pjevačicom Annabellom Lwin. Na izložbi se našao i na VH–1 proglašen najbolji omot u povijesti – Nirvanin Nevermind – fotografija tromjesečnog djetešca, Spencera Edena, koja pliva prema udici na kojoj je dolarska novčanica. Fotografiju je snimio Kirk Weddle, a mali Spencer je, kažu, zaradio dvjesto dolara. Udica i novac dodani su naknadno. Veze između glazbenika i vizualnih umjetnika, dizajnera, fotografa i inih pokazuju se kao pravo i jedino rješenje.

U Hrvatskoj je iznimno malo dobrih iskustava. Sve je započelo Ilićevim omotom, izrezanim jezikom, za prvi album Prljavog kazališta, uslijedio je Haustorov Haustor Mile Klarice, Bolero Vjekoslava Fabića, Vesovićevi Filigranski pločnici za Azru, dok se danas možemo radovati samo nekolicini uspjelih primjera kao što su Uskladimo toplomjere splitskoga TBF–a, Lukyjeva Ararita s crtežima Mare Milin, Drveće i rijeke Pips, Chips & Videoclipsa, omoti Bambi Molestersa u radovima Ivice Baričevića i Božesačuvaj te riječki Kreativni odjel, koji je radio za Damira Urbana. Stanje / nestanje u nas iziskuje posebnu izložbu (vjerujemo u nju), a ova Sound & Vision upotpunjena je uistinu soundom, pa ste mogli i slušati dobru glazbu, a organizirani su i popratni događaji kao što su bile izložbe Ivice Malčića i Tomislava Buntaka u KIC Klubu, Modna škola Arcadia, koncerti, predavanja... Bacili su nas ovom izložbom u stara dobra rokerska vremena.

Marko Kružić