Od terevenke do mamurluka

Od terevenke do mamurluka

(ili: Uvečer vila, ujutro svinja)

Prošla je i ta najluđa noć u godini. Ako je to vrhunac ludila, onda ludo živim cijele godine. Naime, na prijelazu iz stare godine u novu nisam radila ništa što ne radim i inače svake večeri — dala sam ukućanima večeru, oprala suđe, jedino što sam si za blagdan priuštila sjedenje u naslonjaču s nogama na tapeciranom podnošku umjesto da sjedim za radnim stolom. Gledala sam nešto na televiziji i kad mi je glava triput klonula na prsa, strovalila sam i ostatak tjelesine u krevet. Ako je pak suditi po svakodnevnom bdjenju barem do ponoći, onda Silvestrovo (bez pucanja, tu i tamo s malo pjevanja) imamo svaki dan. S ekrana su već u prvim danima nove godine upozoravali koliko su Hrvati potrošili za blagdane, koliko su se zadužili i koliko će to dugo otplaćivati, a onda su nam pokazali i novi stampedo na početku rasprodaja u trgovinama (gdje se i opet očekuje da ćemo trošiti iznad svojih mogućnosti). Po svemu tome zaključila sam da zapravo živim negdje drugdje: nikada ne idem ni u minus koji mi banka dopušta, uredno plaćam sve račune, ne zadužujem se, ne kupujem u terapeutske svrhe (uglavnom ono što nikomu ne treba), ne odlazim na skijanje, nemam zbirku skupih satova (niti ikoju drugu), nemam dionice, nemam nikakve povlastice, nemam ni tajni telefonski broj. Za mene ne nastupa vrijeme otrežnjenja. Trijezna sam (i trezvena) cijele godine.

No po svim statističkim pokazateljima, Hrvati nisu neskloni arčenju, lumpanju i sličnim zabavama, pa im ni glagoli proćerdati, prorajtati, profućkati, potratiti, stratiti, spiskati i sl. nisu baš strani. Svima je temeljno značenje trošenje, trošiti. Prvotno značenje glagola trošiti jest mrviti, lomiti, drobiti, usitnjavati — dakle, smanjivati početnu veličinu. Stsl. i prasl. troha (češ. trocha; prilog trochu, trošičku, malko) znači mrva, trina (zato su sve te riječi u vezi i s glagolom trti). Potratiti, stratiti/ straćiti prvotno je značilo drobiti, strugati, brusiti, usitnjavati, a razgovorno za izdatak i kažemo da smo na to i to zdrobili toliko novca. U češ. ztráceti znači i izgubiti, starije je značenje i otploviti, dok naš glagol potrti znači i uništiti. A osjećaj izgubljenosti, uništenosti i smlavljenosti često ljude zahvaća upravo nakon bacanja novca, ali i vlastite energije, vremena itd. Neki od tih »rastrošnih« glagola vuku korijen iz tur. jezika, npr. proćerdati, rasipnički potrošiti novac, vrijeme ili imovinu (tur. kjar, trgovina, zarada, dobitak, korist; odatle nam i riječ ćar). Poznat nam je i glagol (h)arčiti (od tur. harç, trošak, izdatak). Neki su se pak radije okrenuli prema zapadu, pa im je za besmisleno, uludo, rasipničko trošenje (osim novca i imanja, i povoljnih mogućnosti, prilika za uspjeh) miliji glagol prorajtati (njem. reitern, rešetati). Drugima se pak fućka za sve to, pa će i profućkati ono što imaju. Zvuk što ga proizvodi fićuk kao da priziva lakoću gubljenja svega vrijednoga, jer se ne kaže uzalud da je sve otišlo u vjetar (katkada i uz zvučnu pozadinu bubnja — na bubanj). Slično strujanje zraka kumovalo je i glagolu spiskati (s + piskati) s istim značenjem.

Naravno, i jadransko područje ima za tu djelatnost svoje lokalizme. Razmetni sinovi bacali su u očaj tolike očeve, pa se i rasipnik i očajnik vuku kao nezaobilazni likovi u književnosti od antike do naših dana. Naravno da su se obojica našla i u djelima renesansnoga kazališnog čovjeka Marina Držića. Netko mlad (jer, zna se, mladost – ludost) spenđao je dukate koje, naravno, nije sam privrijedio (spenđati, tal. spendere). Da su se mladci držali latinskoga značenja gl. expendere — vagnuti, odmjeriti, razmisliti, prosuditi, platiti — ne bi bili sinci svojega vremena. Iz iste torbe viri i dandanašnja spiza (kupovanje namirnica na tržnici i jelo spravljeno od njih).

A kako novac najlakše klizi kroz prste? Danas u kupovini (pardon, shoppingu i shoppingiranju) svega i svačega, pa i skupih automobila osuđenih na naše drndave ceste kao i rabljene rage, u kladionicama, ali u svim vremenima u bančenju (ima veze s bankom), lumpanju (njem. Lump, odrpanac, propalica), a Šokcima u kerenju (keriti se, bučno se veseliti uz pjesmu i svirku) i lolanju (lola, bećar, ženskar). Prije prepuštanja potpunom hedonizmu, samo još jedna »ozbiljna« napomena: od lumpova se sastoji i lumpenproletarijat, riječ koja potječe od Karla Marxa, a uključuje deklasirane ljude, skitnice i probisvijete bez zanimanja, koji su današnjim socijalno uglavnom neosjetljivim društvima potpuno nezanimljivi (lat. proletarius, pripadnik najsiromašnije klase u starom Rimu; u kapitalizmu najamni radnik, bez sredstava za proizvodnju). Uz ovu sociološku digresiju, evo i jedne literarne: ako se tko od mlađe populacije i odluči pročitati sjajnoga Đuku Begovića Ivana Kozarca, a nije iz istočne Slavonije, kako li će razumjeti što znači keriti se, kerenje, kad tih riječi ni u Anićevu ni u Šonjinu rječniku hrvatskoga jezika nema?! Valjda kao i sve što im je nepoznato: preskoči i idi dalje ili odustani od takva »teškoga« štiva. Lumpati i bančiti, naravno i keriti se, uključuju pijančevanje, raspojasano i bučno društvo, koje — ako treba pokazati »izdržljivost« — može tako i danima. Takvo pijano orgijanje, terevenka, u svojem korijenu vrlo plastično pokazuje prirodu takve zabave: tur. terefflü znači skakanje, dizanje.

Nakon svake oluje dobro se sjetiti one latinske: Post nubila Phoebus, no nakon propisnoga loma i bančenja baš i ne pomaže. Takvima lolama i bećarima obično ne grane sunce, nego ih napada slabost, umor, iscrpljenost, ispijenost, glavobolja, bunovnost, riječju: mamurluk (tur. mahmur, opijen, obično vinom). Neke i grižnja savjesti (barem u tragovima). Ali sve ih prije ili kasnije posjeti otrežnjenje. Kako trijezan i znači onaj koji ne pije, suh, ali i žedan (ie. *ters, suh, presušen), pitanje je koliko tko može odoljeti tome da ne utoli žeđ. Treba ipak reći da trijezan nije onaj koji odolijeva vodi nego alkoholu.