Novi izazovi u novomu mediju

Novi izazovi u novomu mediju

Skupna grafička mapa slikara, kipara, konceptualnih umjetnika te grafičara iz Atelijera Žitnjak, pod nazivom Od A do Ž knjiga je u kojoj je svoju priču ispričalo dvadeset autora različite životne dobi i likovnih afiniteta

Naziv udruge Od A do Ž nije vezan samo uz početna slova članova koji se koriste najrazličitijim medijima – grafikom, performansom, skulpturom, videom, fotografijom, instalacijom, slikarstvom, akcijom – i pripadaju vrlo heterogenim umjetničkim poetikama, dakle, od a do ž. Za većinu je autora susret s grafikom bio novo iskustvo i svojevrstan izazov, koji se pretvorio u umjetnički eksperiment. Korice knjige kao fizički okvir mape odličnim dizajnom nepogrešivo upućuju na sadržaj: crno kao bit grafike jest ono fizičko, sâm medij kao osnova koja povezuje autore, a bijela slova »od A do Ž« jesu pismo – likovni izraz. U unutrašnjosti knjige događa se inverzija: dvadeset bijelih listova papira ispisano je tradicionalnim grafičkim tehnikama: bakropisom, suhom iglom i akvatintom.

Primjerice, Antonija Balić kontrapunktom svijetlih i tamnih ploha ostvaruje kvalitetu punog i praznog, a kompozicijom odnos statičkih i dinamičkih načela u prostoru slike. Neven Bilić postigao je ujednačen odnos geometrijskog i organičkog. Računalnom pripremom autor je ostvario geometrijsku preciznost, a tehnikom akvatinte ublažio kontrast i otjelovio susret crnog i bijelog, čije tkanje stvara mrežastu opnu u kojoj pulsira prostor. Hamo Čavrk, udomaćen na terenu tradicionalnih grafičkih tehnika, tehnikom akvatinte omekšao je susret ispresijecanih bijelih linija i tamne podloge, stvorivši svjetlosna tijela u dinamičkim prostornim odnosima. Narativnost Danka Friščića našla je plodno tlo u tehnici bakropisa. Metamorfoze životinja i biljaka vode nas u svijet horora u kojem deskripcija ne olakšava prepoznavanje, nego vodi u još veću zamršenost i izgubljenost. Dražen Grubišić arhitekturu (slavo)luka infantilnim crtežom pojednostavnjuje gotovo do znaka, koji smješta u tradicionalno građen prostor slike. Igor Konjušak ukriženim crnim plohama vrlo jezgrovito i čisto problematizira odnos između likovnog i semantičkog.

Vladimir Meglić tehniku bakropisa propitao je njemu svojstvenim figurativanim likovnim izrazom u prizoru koji se koleba između religioznog i svakodnevnog. Nedostaje, pak, snaga i jasnoća crteža. Davor Mezak vješto je povezao elemente nadrealizma i pop–arta: motive iz popularne kulture stripovski interpretira i postavlja u nadrealne odnose koji prizivaju naraciju. Kata Mijatović prenošenjem video zapisa na fotografiju, a potom fotografije u grafički tisak, sliku interijera svodi na njegove temeljne odrednice: vertikale i horizontale stvaraju prostor - scenu na kojoj se nalaze uporabni predmeti ispražnjeni od funkcije. Zoran Pavelić jezikom geometrijske apstrakcije istražuje zakone koji vladaju prirodom grafičkog medija. Vesna Pokas presijecanjem linija pod pravim kutom i njihovim ponavljanjem u pravilnu nizanju stvara perspektivu u prostoru slike i okvir za moguća zbivanja. Suprotstavljanje pravilnih paralelnih linija i nedefiniranih kaotičnih struktura Frane Rogića sugerira prisutnost promatrača. Crtačkoj vještini i figurativnom izrazu Hrvoja Šercara bakropis je poslužio kao izrazito pogodna tehnika u kojoj je simbolične motive interpretirao na groteskan način. Vlasta Žanić je svoju igru sa grafikom pretvorila u igru života shematskih ljudskih likova kojima je boja podarila život, a crna podloga nesputanost beskraja. Unatoč neujednačenoj kakvoći ostvarenih djela, tradicionalne grafičke tehnike dubokoga tiska potvrđuju se kao prilagodljiv medij različitim umjetničkim izričajima, kroz koje ti izričaji dobivaju neke nove kvalitete svojstvene prirodi grafičkog medija. Tematiziranje medija poslužio je kao točka susreta – koncepcijski i značenjski okvir – te »izlog za kritiku vrijednosnog sustava« (Nikola Albaneže) u kojem se ostvarila živa komunikacija među umjetnicima. Grafička mapa ostvarenje je i izraz kolektiviteta unutar Atelijera Žitnjak, na čijim je stranicama svaki autor ispričao individualnu priču.

Anita Zlomislić