Neko drugo Čiovo

Neko drugo Čiovo

Župa Sv. Jakova. Čiovo. Trogir, ur. Danka Radić, Radovan – Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogir, 2006.

U posljednje vrijeme postala je modom izrada zavičajnih zbornika posvećenih pojedinim dalmatinskim crkvenim župama. Među njima nažalost prevladavaju opsežni skupocjeni svesci u tvrdom uvezu posvećeni nekim skromnim malenim mjestima veome skromne umjetničke baštine. Među njima izdvaja se nedavno objavljen zbornik pod naslovom Župa Sv. Jakova. Čiovo. Trogir, koji je uredila Danka Radić, kustosica trogirskoga Muzeja grada. Kad pomislimo na otok Čiovo, spojen s gradom Trogirom mostom, nažalost (barem nama Splićanima) padaju na pamet ružna vikendaška naselja koja su uništila do prije tridesetak godina lijep otočić, goleme ljetne gužve i uz njih vezane ljetne nestašice vode. Međutim, zbornik o čiovskoj franjevačkoj župi sv. Jakova predstavlja nam neko drugo Čiovo. To je Čiovo koje krase dragocjeni spomenici staroga sakralnog graditeljstva, poput kasnoantičke crkve sv. Andrije ili predromaničke crkvice Gospe kraj mora, u kojoj je mladu misu izrekao ban Petar Berislavić. To je Čiovo na kojem je za crkvu sv. Jakova Blaž Jurjev radio jedan od svojih najpoznatijih poliptiha, na kojem je ostao sačuvan i njegov potpis. Malu crkvicu sv. Jere dovršio je čuveni povjesničar Ivan Lucius ispunivši zavjet svoje tete koludrice Jakobine. Iz crkava franjevačke župe sv. Jakova potječu neka od remek-djela trogirske umjetničke baštine kao što su npr. djela iz kruga Paola Veneziana ili neka djela Palme Mlađeg, koja su zbog vrhunske kakvoće predstavljena na velikim recentnim izložbama Tesori della Croazia (2001) i Stoljeće gotike na Jadranu. Slikarstvo u ozračju Paola Veneziana (2004).

Uređujući zbornik, glavna urednica Danka Radić odlučila se na zanimljiv, u nas pomalo neuobičajen urednički koncept. Zbornik Župa sv. Jakova tvore dva tipa tekstova: novi, prigodno napisani prilozi i odabrani već objavljeni znanstveni radovi istaknutih hrvatskih povjesničara umjetnosti o temama vezanim uz umjetničku baštinu crkava te župe. Dakako da u ovom kratkom prikazu nema smisla recenzirati neke davno objavljene studije Cvite Fiskovića ili Ksenije Cicarelli, ili za ovu prigodu reprintirane kataloške jedinice Ive Babića, Zoraide Demori Staničić ili Ivana Matejčića iz kataloga prethodno spomenutih velikih izložbi. Zadržat ćemo se isključivo na člancima prigodno napisanim za zbornik. U problematiku uvodi nas ogled Ive Babića, koji obrađuje Čiovo od njegovih djevičanskih dana (prethistorijskog, antičkog i srednjovjekovnog vremena), kada se oko crkvica postupno počinje oblikovati naselje, do najnovijega doba, kada je nekontrolirana izgradnja izmijenila skladni izgled lijepa sredozemnog otočića.

Nakon uvodnog eseja slijedi članak uglednoga franjevačkog povjesničara fra Stanka Josipa Škunce, posvećen historijatu franjevačkog samostana sv. Ante na Dridu od vremena njegova osnutka. Prisjeća nas se da se nakon 1500. godine, kada je tamo bila prenesena poslije izgubljena štovana slika Gospe iz Drida kod Marine, oko izgradnje crkve zauzimao trogirski biskup, splitski humanist Toma Nigris.

Bibliotekarka splitske Sveučilišne knjižnice Dubravka Dujmović obradila je bogatu knjižnu građu dridskog samostana. Iz njezine iscrpne studije doznajemo o dragocjenim izdanjima koja posjeduje samostanska biblioteka i njihovim bivšim vlasnicima, iz kojih se zrcali visoka kulturna razina grada Trogira. Glavna urednica zbornika Danka Radić bavi se zavjetnim crkvama i votivima župe sv. Jakova na Čiovu. Otok je u srednjem vijeku bio namijenjen gubavcima i pustinjacima. Zavjetni su se darovi darovali dridskoj Bogorodici, poliptihu iz Gospe kraj mora, sv. Anti Opatu i sv. Anti Padovanskom, zaštitnicima trogirskih i čiovskih ribara i težaka, sv. Lazaru, zaštitniku pustinjaka, gubavaca i bolesnika. Među votivima ističu se srebrene kraljevske krune, koje potječu iz dvorskih anžuvinskih zlatarskih radionica iz 14. stoljeća.

Ravnateljica trogirskog Muzeja grada Fani Celio Cega obrađuje legende i priče vezane uz crkvicu Gospe kraj mora, evocirajući vrijeme srednjovjekovnih sukoba između Splićana i Trogirana koje su zabilježili Toma Arhiđakon, Ivan Lucić i trogirski književnik Ante Ivačić. Fani Celio Cega prisjeća nas na prošlostoljetnu inicijativu ljekarnika Andrića i don Ante Lubina pošumljavanja čiovske Gradine crnogoricom. Danas je nekadašnji borov gaj iščezao, ugušen nekontroliranom stambenom izgradnjom.

Slikarskom baštinom župe sv. Jakova, djelima Palme Mlađeg, Mateja Ponzonija, Giovannija Battiste Argentija i italo-retskim ikonama bave se Radoslav Tomić (autor zapažene monografije o trogirskoj slikarskoj baštini) i splitska konzervatorica Zoraida Demori Staničić. Liturgijske predmete u župi sv. Jakova obradila je splitska povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Nevenka Bezić Božanić. Mirko Šikeždija izvještava nas o popravku orgulja u crkvi sv. Jakova graditelja Gaetana Callida, a Nenad Zlatar bavi se spiljom od Bilosoja ispod samostana sv. Ante. Čiovski gvardijan fra Stjepan Pupića Bakrač obrađuje povijest osnivanja župe, njezin današnji pastoralni život i konzervatorsko-restauratorske zahvate na pojedinim crkvama. Posebno valja istaknuti članak Stanka Piplovića o važnijim gradnjama na prostoru župe sv. Jakova tijekom pretprošloga stoljeća. Piplović nam priča o pregradnji čiovskoga gata i proširenju obale, izgradnji kuća prema projektima Josipa Sladea, izgradnji tvorničkih postrojenja Madirazza za preradu buhača, tvornica za preradu plave ribe Torbe i Madirazze te podizanju prelijepe zgrade duhanske režije. Članak se bavi minulim ambicijama i konjunkturnim razdobljima čiovsko-trogirskih stanovnika, kojih se danas — nakon višegodišnje urbanističke degradacije područja, jednog od strašnijih primjera naše pohlepe i posvemašnjega nedostatka brige za okoliš i zajedničko dobro — možemo tek s nostalgijom prisjećati.

Čiovski zbornik nova je uspješnica iz uređivačke prakse agilne kustosice trogirskoga muzeja Danke Radić. Iza nje serija je sjajnih brojeva časopisa Društva za zaštitu trogirskih kulturnih dobara Radovan posvećenih aktualnim temama, poput podizanja novoga trogirskog mosta, mlinici Pantan ili sudbini parka Garagnin-Fanfogna. Na kraju, ne smijemo zaboraviti spomenuti da je zbornik Župa sv. Jakova opremljen odličnim fotografijama Zorana Alajbega, koje u likovnom smislu dopunjavaju zanimljiv trogirski izdavački pothvat.

Ivana Prijatelj Pavičić