Interijeri Berta Teunissena

London i Amsterdam Nizozemski umjetnik Bert Teunissen potkraj prošle godine završio je svoj dugogodišnji projekt Domestic Landscapes, u sklopu kojega je dokumentirao kućanstva koja su zadržala ruralne osobitosti. Teunissen je obišao osam europskih zemalja u potrazi za starim interijerima kuća nastalih većinom prije Drugoga svjetskog rata. Uz specifične stanovnike koji obitavaju u tim starim kućama za njega veliku važnost ima prirodno svjetlo koje je igralo važnu ulogu već pri gradnji takvih prostora za stanovanje. Rezultat je njegove potrage tristotinjak fotografija koje dokumentiraju svijet koji polako nestaje, odišući mirnoćom Vermeerovih interijera i čarom tradicionalnoga nizozemskog slikarstva koje se bavilo životom svoga građanstva. Izbor radova objavljen je u knjizi Domestic Landscapes An Introduction Manual, Aperture, New York, 2007, a radovi su trenutno izloženi u dvjema galerijama, u The Photographers Gallery u Londonu do 28. siječnja, te u Amsterdamu u muzeju fotografije Huis Marseille do 4. ožujka.

Autoportret kao umjetnički izraz

New York Imajući na umu razvoj autoportreta u fotografiji od njezina nastanka do danas kustosi njujorškog Whitney Museuma napravili su izbor autoportreta umjetnika iz muzejske zbirke, osvrćući se na razvoj te discipline od šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada dolazi do bitnih pomaka u pristupu temi, do danas. Kao krunski izložak postavljen je serijal fotografija Freda Hollanda Daya ( 1864 – 1933 ), koji je 1898. napravio sedam fotografija nazvanih Seven Words, u kojima je snimio sebe u ulozi Isusa Krista, predviđajući tako drukčiji pristup identifikaciji umjetnika i djela, put kojim su poslije krenuli Cindy Sherman, Francesca Woodman, Charles Ray i drugi umjetnici koji su se koristili vlastitim tijelom kao novim medijem u spoju s fotografijom. Izložba nazvana Photography and the Self: The Legacy of F. Holland Day bit će otvorena do 11. ožujka, a nešto više fotografija iz spomenute serije možete vidjeti na www.whitney.org.

Vesović je priznat!

Zagreb Državno je odvjetništvo odlučilo da je rad Mije Vesovića umjetničko djelo, a ne pornografija. Zanimljiva konstrukcija naših pravosudnih organa, od koje se vjerujem mnogima sledila krv u žilama. Možda se nemamo pravo rugati radu državnog odvjetništva kada pokušava suzbiti sve rašireniju dječju pornografiju, ali kada u tom procesu bez razmišljanja mjerodavnih organa stradavaju umjetnici i plijene se njihovi arhivi, to je razlog za ozbiljan gnjev javnosti. Pritom ishitrena reakcija našeg tužilaštva rezultira danas apsurdnom odlukom o tome da je rad našega priznatog fotografa Mije Vesovića — umjetničko djelo! Bojim se da bi iz toga moglo slijediti kako bi se struka trebala češće konzultirati s državnim odvjetništvom o umjetničkoj vrijednosti djela, jer ako se već priznatim djelima sudi, što je s onima koja tek dolaze i o kojima struka još nije dala svoje mišljenje. Bilo kako bilo, Vesoviću je arhiv vraćen netaknut, zapečaćen kakav je i bio, što je ipak za pohvalu, no zanimljivo je da je Vesović o rješenju saznao od Hine, jer agencija je bila prije obaviještena nego on sam. Mogli bismo iz toga zaključiti da je glas javnosti ipak bio dovoljno jak i neugodan da ga je prije svega trebalo što prije utišati.

Tanja Masnec Šoškić