Igra teremina i harmonike

Igra teremina i harmonike

Sjajna Pamelijina delikatnost tona te Yurijeva bogata lepeza raspoloženja rezultirali su zanimljivim nastupom, koji je imao i zabavnih elemenata, što ne čudi jer je Pamelia Kurstin poznata kao luckasta izvođačica, a Lemeshev kao šoumen

»Ako radim na projektu koji donosi dovoljno novca, pozovem nekog od svojih predivnih bankrotiranih prijatelja glazbenika da snimamo zajedno... Jednostavno je zabavnije nego kad radiš sam i gubiš perspektivu«, rekla je u nedavnom intervjuu jedna od najboljih tereminašica svijeta, Pamelia Kurstin. Iako Yuri Lemeshev, harmonikaš, skladatelj i aranžer ruskoga podrijetla koji živi i radi u Brooklynu, s kojim smo je imali prilike vidjeti na ovom nastupu, nikako ne pripada u bankrotirane glazbenike, bilo je očito da njihova suradnja nije zato ništa manje kreativna i zanimljiva.

Pamelia Kurstin, Amerikanka nastanjena u Beču, zahvaljujući solističkim nastupima i onima sa skupinom Bartez, već je dobro poznata zagrebačkoj publici, koju je osvojilo njezino virtuozno sviranje na tereminu, neobičnu i originalnu glazbalu koje je 1917. patentirao ruski čelist i inženjer Leon Teremen. Taj prvi elektronski instrument u povijesti vrhunac je, zahvaljujući sposobnosti proizvođenja sablasnih zvukova, doživio pedesetih u američkim horor– i znanstvenofantastičnim filmovima. Usavršavanjem elektronskih glazbala tijekom sljedećega desetljeća gotovo je pao u zaborav, a do našega doba održao se isključivo zahvaljujući entuzijazmu nekolicine glazbenika i legendarnom graditelju elektroničkih glazbala Bobu Moogu, čija ga tvornica proizvodi i danas.

Da teremin u rukama Pamelije Kurstin (surađivala s brojnim poznatim glazbenicima, među kojima je i David Byrne) može biti sjajan partner svakom klasičnom instrumentu, lijepo se pokazalo i ovom prigodom. U petnaestak skladbi igra elektronskoga zvuka i koncertne harmonike slagala je vrlo zanimljiv mozaik – glazbene vinjete s elementima ruskoga folka, jazza, komorne i atonalne glazbe fino isprepletene u neobičnu cjelinu. Pritom, Pamelijina sjajna tehnika, kojom od teremina stvara gudački instrument, podupire tehniku walking bass ili čak slide–gitaru te Yurijev autoritativni tretman harmonike nadahnuto su se nadopunjavali u čestim izmjenama uloga ritmičkog i melodijskog instrumenta.

Lemeshevljevo iskustvo sviranja u klasičnim komornim sastavima, jazz–projektima i sastavima, poput gypsy–punk–cabaret kolektiva Gogol Bordello i eksperimentalnog ansambla Tridruga, omogućilo je repertoar najrazličitijih glazbenih pravaca i stilova. U obilju su prevladavale kabaretske i pop–pjesme, ruske folk–melodije, polke te filmska glazba (primjerice iz ruskog klasika Agonija), a sve je nadopunjavano neobičnim i zanimljivim zvucima teremina te čestim improvizacijskim duelima dvaju instrumenata i povremenim eksperimentalnim pasažima.

Sjajna Pamelijina delikatnost tona te Yurijeva bogata lepeza raspoloženja rezultirali su zanimljivim nastupom, koji je imao i zabavnih elemenata, što ne čudi jer je Pamelia Kurstin poznata kao luckasta izvođačica, a Lemeshev kao šoumen (radio i kao kućni harmonikaš u japanskom Disneylandu). Sveukupno zanimljiv uvid u zvučni svijet neobična glazbala i njegove igre s harmonikom.

Velimir Cindrić