Procvat orkestra

Procvat orkestra

Pod dirigentskim vodstvom Johannesa Wildnera Zagrebačka filharmonija je pjevala zajedno s violinskim virtouzom Nicolasom Koeckertom

U subotu, devetog prosinca, u sklopu ciklusa Lisinski subotom gostovao je Češki komorni orkestar i Praški komorni zbor pod ravnanjem Martina Turnovskog. Koncert je bio prigodno osmišljen: uz kratku, ali slatku Simfoniju u G-duru Amanda Ivančića izvedeni su Misa u B-duru Josepha Haydna i Božićni oratorij Camillea Saint-Saënsa. Ansambl je pratio Ivančićevu skladateljsku jednostavnost te Haydnovo neuobičajeno duhovno lice, ali slušatelji su upravo u Haydnovoj Theresienmesse imali problem s neujednačenim glasovima solista. Osobito je neugodno iskakao sopran Zdene Kloubove, koja je, pretjeranim vibratom i povremenim trenucima kada se činilo da ne može kontrolirati glas, pokazala da joj ovakav tip glazbe ne leži (Kloubová je inače svjetski cijenjena sopranistica). Daleko je bolji dojam ostavio Praški komorni zbor (i u Haydnu i u Saint-Saënsu), a u Saint-Saënsovu Božićnom oratoriju (tu se solistima — sopranistici Kloubovoj, mezzosopranistici Marti Beňačkovoj, tenoru Tomášu Černýju i basu Jiříju Sulženku, pridružila mezzosopranistica Madja Hermanska), orkestar je procvao osluškujući neobične instrumentalne spojeve, naročito zvukovno bogate solističke istupe harfe i orgulja (orgulje je svirao Aleš Bárta).

Mrvica kao magnet

Najelitniji koncert prošloga tjedna održan je u utorak, dvanaestog prosinca. Bio je to dobrotvorni Rotaryjev koncert, na kojemu je, uz dirigenta Mladena Tarbuka i Simfonijski orkestar HRT-a, gostovao pijanist Maksim Mrvica, reklamni magnet za bogataše i nepoznavatelje klasične glazbe. U prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga Simfoničari su izveli program ispunjen sâmim hitovima. No njih je možda ipak bilo malo previše (svaki šećer, pa i romantični, gubi draž nakon prevelike konzumacije). Ipak, uvertira Wagnerovim Majstorima pjevačima privukla je pozornost: Wagner je odsviran gusto, teško, s jasnom koncepcijom koju je dirigent Mladen Tarbuk nastojao prenijeti i u ostala djela (napose u Vltavu Bedřicha Smetane). Simfoničari su jednako pompozno i fanfarično izveli Talijanski capriccio P. I. Čajkovskog i Simfonijsko kolo Jakova Gotovca (čini mi se da orkestru takav tip glazbe leži — unatoč teškoj pokretljivosti i nedostatku većih dinamičkih razlika, Simfoničari su upravo živnuli kada su izvodili Gotovca).

Zvijezda večeri svakako je bio popularni pijanist Maksim Mrvica koji je izveo Prvi koncert za glasovir i orkestar u Es-duru Franza Liszta. Kao glasovirač s unaprijed stvorenim imageom ljubitelja popularne glazbe, Mrvica je već unaprijed mogao očekivati stroge reakcije kritičara i blagonaklonost publike. Ipak, njegova je izvedba Liszta bila iznimno neobična: on savršeno vlada klavirskom tehnikom, a i nadzire glasovirski ton. No nije mogao nadići određenu fragmentarnost, dojam kao da je Lisztov koncert podijeljen na lirske i virtuozne dijelove. Teško je suditi da li je njegova interpretacija dobra ili loša, no ona je svakako drukčija. Mrvica razmišlja i svira onako kako to čini mlađi naraštaj, njegova je ruka precizna, hladna i energična. A samo se povremeno prepušta romantičarskom sanjarenju koje — možda — i nije primjereno suvremenom svijetu računala, sintesajzera i videoigara.

Filharmonijski pjev

U petak, petnaestog prosinca, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga otvorila je vrata standardnim posjetiteljima ciklusa Bijela oktava. Koncert je, međutim, bio daleko od standardno odsviranog. Pod dirigentskim vodstvom Johannesa Wildnera (Wildner je nedavno dirigirao suvremenom izvedbom Mozartova Don Giovannija u HNK), Zagrebačka filharmonija je pjevala zajedno s violinskim virtouzom Nicolasom Koeckertom. Jer, kako drukčije nazvati violinista koji je odavno nadišao tehničke probleme (dodatak, 16. capriccio Nicole Paganinija, samo je to potvrdio) i koji se potpuno posvetio glazbi. A Prvi violinski koncert Dmitrija Šostakoviča nije lagan ni kao glazba ni kao tehnički izazov. Koeckert se svijetlim, osmišljenim i pozorno pripremljenim tonom udubio u njegove složenosti, slijedeći mijene iz mirnoga Nocturna, preko nemirnoga Scherza do gotovo romantične Passacaglie i razigrane Burleske. U drugom dijelu koncerta, Filharmonija je izvela Prvu simfoniju u E-duru austrijskog skladatelja iz 19. stoljeća Hansa Rotta. Djelo je nedavno pronađeno, a skladatelj tek nedavno otkriven (Rott je bio suvremenik Brucknera, Brahmsa i Mahlera). No svojevrsna nedotjeranost simfonije (neuobičajeno dugi stavci, citati učitelja), učinili su drugi dio koncerta napornim. Ipak, Rottovu Prvu simfoniju bilo je zanimljivo čuti kao kuriozitet, kao nepoznanicu u čijemu su otkrivanju nemalo pomogla Zagrebačka filharmonija i njezin gost Wildner.